Salamonove mudrosti o smislu života
Kada je kralj Salomon sišao s planine, poslije zalaska sunca, okupljeni u podnožju su mu rekli:
– Ti si izvor nadahnuća za nas. Tvoje riječi preobražavaju srca, a mudrost tvoja prosvjetljuje um. Mi žudimo da te slušamo. Reci nam:
Tko smo mi?
On se osmjehnuo i rekao:
Vi ste svjetlost svijeta. Vi ste zvijezde. Vi ste hram istine. U svakom od vas je Svemir. Zaronite um u srce, pitajte svoje srce, slušajte kroz ljubav svoju. Blaženi su oni koji znaju jezik postojanja.
Što je smisao života?
Život, to je put, cilj i nagrada. Život, to je ples ljubavi. Vaša predodređenost je da procvjetate. Postojanje, to je veliki dar dat svijetu. Vaš život je povijest Svemira. I zato je život ljepši od svih teorija. Odnosite se prema životu kao prema prazniku, jer je život vrijedan sam po sebi. Život se sastoji od sadašnjosti. A smisao sadašnjosti – je biti u sadašnjosti.
Zašto nas proganjaju nedaće?
Što ste posijali, to ćete i požnjeti. Nesreća, to je vaš izbor. Siromaštvo je ljudska tvorevina. A ogorčenost je plod neznanja. Optužujući gubite snagu, a žudnja raspršuje sreću. Probudite se, jer je siromašan onaj tko nije spoznao sebe. A tko nije našao unutar sebe Carstva Božjeg je beskućnik. Siromašan je onaj tko gubi vrijeme uzalud. Ne pretvarajte život u životarenje. Ne dozvolite masi da uništi vašu dušu. Da bogatstvo ne bude vaše prokletstvo.
Kako prevladati nedaće?
Ne optužujte sebe. Ne odričite se sebe, jer ste božanstveni. Ne uspoređujte se i ne razjedinjujte se. Za sve blagodarite. Radujte se, jer radost čini čuda. Volite sebe, jer voleći sebe volite sve. Blagodarite opasnosti, jer smjeli postižu blaženstvo. Molite se u radosti – i nesreće će vas zaobići. Molite se, ali ne trgujte s Bogom. I znajte zahvala je najbolja molitva, a sreća – najbolja hrana za dušu.
Koji je put do sreće?
Sretni su oni koji vole, sretni su oni koji su zahvalani. Sretni su oni koji su smireni. Sretni su oni koji su pronašli raj u sebi. Sretni su oni koji daruju s radošću i primaju darove s radošću. Sretni su tragaoci. Sretni su probuđeni. Sretni su oni koji slušaju glas Boga. Sretni su oni koji ostvaruju svoju predodređenost. Sretni su oni koji su spoznali jedinstvo. Sretni su oni koji su spoznali ukus spoznaje Boga. Sretni su oni koji borave u harmoniji. Sretni su oni koji su spoznali ljepotu svijeta. Sretni su oni koji su se otkrili Suncu. Sretni su oni koji teku kao rijeke. Sretni su oni koji su spremni prihvatiti sreću. Sretni su mudri. Sretni su oni koji su spoznali sebe. Sretni su oni koji su zavoljeli sebe. Sretni su oni koji su zahvalni životu. Sretni su stvaraoci. Sretni su slobodni. Sretni su oni koji praštaju.
U čemu je tajna izobilja?
Vaš život – je najveća dragocjenost u riznici Boga. A Bog – dragulj ljudskog srca. Bogatstvo unutar vas je neiscrpno, a izobilje oko vas je beskonačno. Svijet je dovoljno bogat da svatko može postati bogat čovjek. Zato što više dajete, više i dobijate. Sreća stoji na pragu vaše kuće. Otvorite svoje misli izobilju i pretvorite sve u zlato života. Blaženi su oni koji su pronašli blago u sebi.
Kako živjeti u svijetu?
Ispijajte svaki trenutak života, jer neproživljeni život rađa tugu. I znajte kako je unutra tako je i spolja. Tama svijeta – je od tame iz srca. Čovjek – je sjeme Sunca. Sreća – to je izlazak Sunca. Spoznaja Boga – to je rastvaranje u svjetlosti. Prosvetljenje – to je sjaj od tisuću sunca. Blaženi su oni koji žude za svjetlošću.
Kako steći harmoniju?
Živite jednostavno. Nikome ne nanosite štetu. Ne zavidite. Od sumnji se očistite da ne donesu nemoć. Posvetite život ljepoti. Stvarajte zbog kreativnosti, a ne zbog priznanja. Odnosite se prema bližnjima kao prema otkrovenjima. Preobrazite prošlost. Donosite u svijet novinu. Napunite tijelo ljubavlju. Postanite energija ljubavi, jer ljubav sve produhovi. Gdje je ljubav – tu je i Bog.
Kako postići savršenstvo života?
Sretan čovjek preobražava mnoge. Nesretni ostaju robovi, jer sreća voli slobodu. Istinska radost je tamo gdje je Sloboda. Spoznajte osjećaj sreće. Otvorite se svijetu i svijet će se otvoriti vama. Odričući se sukoba, vi postajete gospodar.
I pogledavši sve s ljubavlju, dodao je:
Ali, puno više će vam otkriti molitva i meditacija… Samo budite sa sobom…”
Izvor: “Svitak s mrtvog mora” – Solomonove zapovijedi sreće .
Budi uporan kao mrav
Mongolski vladar Tamerlan, potomak Džingis-kana, (u XIV. stoljeću u jugozapadnoj Aziji) bio je poražen u jednoj bitci i bio je natjeran u bijeg. Sigurnost je pronašao u nekom hambaru dok su neprijateljske trupe pretraživale selo kako bi ga pronašle. Dok je ležao u hambaru, očajan i obeshrabren, Tamerlan je promatrao jednog mrava. Vladar je brojao koliko je puta mrav pokušao ponijeti zrno do vrha zida… Mrav je nosio zrno kukuruza uza zid pokušavajući ga prenijeti na drugu stranu. Zrno je bilo mnogo veće od samog mrava. Vladar je brojao koliko je puta mrav pokušao ponijeti zrno do vrha zida… Vratio se 69 puta, i tek je u sedamdesetom pokušaju uspio prenijeti zrno preko vrha. Kad je to vidio, Tamerlan je skočio na noge s novom snagom i entuzijazmom. Iako je upravo bio poražen, odlučio je pokušati iznova – upravo kao ovaj mrav. To je i učinio – reformirao je vojsku i na kraju pobijedio svoje neprijatelje. To je točka na kojoj kojoj počinje preokret… „Kada dospiješ u tjesnac i sve se okrene protiv tebe; kada dođe dotle da ne možeš izdržati više ni trenutka, ne predaj se jer upravo to je točka na kojoj počinje preokret!”
Smisao života jednog kralja
Bijaše jedan kralj koji je cijeloga života vodio ratove da bi proširio granice svoga kraljevstva. U šezdesetoj je godini shvatio da nije pronašao smisao života na zemlji.
Sazvao je vijeće svojih ministara i zapovjedio im: “Uzmite sav novac iz mojih riznica i pođite na sve četiri strane svijeta. Nabavite mi najmudrije knjige da upoznam istinski smisao života.”
Savjetnici uzeše vreće novaca i pođoše na sve četiri strane svijeta. Nakon sedam godina vratiše se s četrdeset deva natovarenih raznovrsnim malim i velikim knjigama.
Pred kraljem je stajalo brdo knjiga. Kad ih je ugledao kralj povika: “Šezdeset i šest mi je godina, nemoguće je da ih sve pročitam. Načinite mi njihov sažetak!”
Pronađeni su najvještiji svjetski čitači, koji se dadoše na posao. Za sedam godina načinili su sažetak sveukupne svjetske mudrosti. Bijaše to tovar koji je nosilo sedam deva.
“Sedamdeset i tri su mi godine”, reče kralj. “Nemam vremena pročitati sve te knjige. Načinite još jedan sažetak.” Načiniše kako je kralj naredio. Za sedam godina napisan je tovar knjiga koji je pred kralja donijela jedna deva. “Osamdeset mi je godina”, reče kralj. “Zdravlje mi je narušeno, oči umorne. Neću ih moći pročitati. Sažmite još jednom!” Mudraci su radili dan i noć sljedećih sedam godina. Sažetak sažetaka bila je velika knjiga u kojoj je bila sva mudrost cijeloga svijeta. Upravo tog časa dojuri sluga i reče mudracima: “Brzo donesite knjigu, kralj je na umoru!” Bilo mu je osamdeset i sedam godina. Najmudriji među mudracima priđe kralju u smrtnoj agoniji. Kralj mu tiho šapne: “Sažmi sve u jednu rečenicu.”
“Živi sadašnji trenutak!” reče mudrac
Četiri supruge i jedan muž
Živio nekoć davno jednom jedan trgovac koji je imao četiri supruge.
Najviše je volio onu četvrtu. Obožavao ju je, darivao skupocjenim darovima i postupao s njom delikatno. Brinuo se o njoj najviše i davao joj samo ono najbolje.
Volio je trgovac i svoju treću suprugu jako puno. Bio je vrlo ponosan na nju i često ju je pokazivao prijateljima. No, jadni trgovac bio je često u strahu da će ga ova ostaviti i pobjeći s drugim muškarcem. Naravno da je ljubio i svoju drugu suprugu . Jer ona je vrlo obazriva, strpljiva te je trgovac imao u nju veliko povjerenje. Kad god bi trgovac naišao na neki problem, trčao bi drugoj ženi i ona bi mu pomagala kako nadići velike probleme. Na kraju prva supruga bila je trgovcu odan partner, koji pomaže oko posla, stjecanja bogatstva te u održavanju cijelog imanja. Bilo kako bilo, trgovac i nije baš puno volio svoju prvu suprugu , ali ona je njega jako voljela. On jedva da ju je primjećivao.
Jednoga dana trgovac se razbolio. S vremenom je saznao da se vrijeme približilo i da će umrijeti. Pomislio je na svoj bogati život te reče: “Imam sada četiri supruge , ali kada umrem biti ću sam, vrlo sam!” Upita on svoju četvrtu suprugu : “Volio sam te najviše kupovao ti haljine najljepše. Obasuo te pažnjom. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?” “Nikako!” odgovori četvrta supruga i izađe bez ijedne druge riječi. Odgovor se zabio kao mač u trgovčevo srce. …pa treću: “Volio sam te čitavog života. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo? “Ne!” odgovori treća žena. “Život na zemlji je suviše dobar, preudati ću se nakon tvoje smrti.” Trgovčevo se srce smrzlo od hladnoće odgovora. …pa drugu: “Uvijek sam išao tebi kad sam trebao pomoć. Evo tražim još jednom tvoju pomoć. Sada kada umirem hoćeš li poći sa mnom i činiti mi društvo?” “Žao mi je, ovaj put ne mogu ti pomoći!” odgovori druga surpuga . “Najviše što mogu je pokopati te.” Odgovor ga je pokosio poput munje.
Tada se začu glas : “Ja idem s tobom, kamo god ti pošao.” Trgovac se okrenu i vide svoju prvu ženu.Bijaše mršava i ispaćena kao da je izgladnjela. Zahvalno i žalosno reče trgovac: “Trebao sam se o tebi bolje brinuti dok sam još mogao!”
U stvari svi mi imamo četiri supruge u svom životu…
Ona ”četvrta supruga” predstavlja naše tijelo………..Bez obzira koliko ga njegovali i posvećivali mu pažnje, napušta nas kad umiremo.
”Treća supruga” predstavlja ljudske požude, status i bogatstva………Kada umremo, sve ide drugima.
”Druga supruga ” metafora je za našu obitelj, prijatelje………..Bez obzira koliko nam bili blizu za života, ne mogu poći s nama u grob.
”Prva supruga” je nešto što ne možeš vidjeti, a to je tvoja duša………Često je potisnuta i ne vidi se od materijalnog bogatstva, koje nas okružuje. No, jedino ona nas uvijek prati. Možda ne bi bilo loše da se njome pozabavimo sada umjesto da plačemo na smrtnoj postelji…..
Izvor: “Krava koja je plakala” i druge budističke priče o sreći Ajahna Brahma
Kolika je cijena tvog vremena?
Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.
Sin: ‘Tata, smijem li te nešto pitati?’
Otac: ‘Da, naravno, reci, što je?’
Sin: ‘Tata, koliko zarađuješ na sat?’
Otac: ‘To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?’ kaže gnjevno.
Sin: ‘Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?’
Otac: ‘Ako već moraš i to znati, zarađujem 50 dolara na sat.’
Sin: ‘Oh,’ dječak odgovori, spuštene glave. ‘Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?’
Otac je bio bijesan ‘Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i idi pravo u sobu i razmisli zašto si tako sebičan. Ja ne radim svaki dan za takve dječije ludorije!’
Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.
Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja ‘…kako se samo usuđuje pitati takva pitanja, samo da bi dobio novac?’
Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara…stvarno ne pita često i ne traži novac…
Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.
‘Jesi zaspao, sine?’, upitao je.
‘Ne, tata, budan sam” odgovori dječak.
‘Razmišljao sam…možda sam bio prestrog prema tebi maloprije. Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi. Evo ti 25 dolara koje si tražio.’
Dječak se uspravio, smješeći se. ‘Oh, hvala ti, tata!’, povikao je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.
Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ponovo ljutiti.
Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.
‘Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?’, planu otac. ‘Zato što nisam imao dovoljno, tata, a sada imam.’, odgovori dječak. ‘Tata, sada imam 50 dolara.
Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra kući ranije. Želim večerati s tobom.” Otac je bio slomljen. Zagrlio je sina i molio ga za oproštaj.
Sokratov test
U staroj Grčkoj Sokrat je bio na glasu kao čovjek koji cijeni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu: – Znaš li što sam upravo čuo o tvom prijatelju?
– Stani malo – odgovori Sokrat. – Prije no što mi išta kažeš želim napraviti mali test. Zove se “Test trostrukog kriterija”
– Trostrukog kriterija?
– Upravo tako – nastavi Sokrat – prije nego što počneš pričati o mom prijatelju, mogao bi trenutak razmisliti zadovoljava li to neke kriterije. Prvi kriterij je Istina. Da li si potpuno siguran da je to što mi želiš reći istina?
– Ne – odgovori poznanik – zapravo sam to tek čuo i…
– Dobro – veli Sokrat – znači nisi potpuno siguran da li je to istina ili nije. Da vidimo sada i drugi kriterij, kriterij Dobra. Da li je to, što želiš reći o mom prijatelju, nešto dobro?
– Ne, naprotiv…
– Dakle – nastavi Sokrat – želiš mi reći nešto loše o njemu, a nisi čak ni siguran je li to točno. Još uvijek možeš proći na testu, jer je ostao jos jedan kriterij, kriterij Koristi. Da li će to, što mi želiš reći o mom prijatelju, biti meni korisno?
– Ne, ne baš.
– Pa – opet će Sokrat – ako to što mi želiš reći nije istina, nije dobro i nije korisno, zašto bi mi to uopće rekao?
Kolko’ nudiš za majmuna?
Bilo je to jednom kada je negdje u neko selo došao stranac. Znao je da tamo živi na tisuće majmuna. I tako je seljanima ponudio $10 za svakog majmuna kojeg će za njega uhvatiti.
Farmeri su s oduševljenjem primili ponudu stranca i odmah krenuli u lov. Stranac je od njih otkupio sve – na stotine majmuna koje su ulovili. Kad se broj majmuna malo smanjio seljaci su ih prestali loviti. Stranac je stoga podigao svoju ponudu i seljanima ponudio $20 dolara za svakog majmuna. Seljani su bez oklijevanja ponovnom krenuli u lov.
Broj majmuna još se smanjio i ljudi ponovno su se vratili poljoprivredi. Stranac je zato ponudu povećao na $25 ali s vremenom ostalo je vrlo malo majmuna tako da je bilo gotovo nemoguće naći još kojeg. Stranac je tada najavio novu ponudu. Za svakog majmuna seljacima je ponudio $50. U isto vrijeme on je morao zbog posla otputovati i za kupnju majmuna ovlastio je svog pomoćnika. Kako šefa nije bilo, seljacima je dao ponudu pomoćnik: “Vidite sve ove majmune u kavezima koje je prikupio moj šef. Prodajem vam ih za $35 a kada se šef vrati u selo, možete mu ih prodati po $50 za svakog.”
Farmeri su se stvarno organizirali. Prikupili su sve svoje uštede i otkupili sve majmune. Nikad više nisu vidjeli ni stranca ni njegovog pomoćnika, ostalo je samo selo puno majmuna.
Lincolnovo pismo učitelju
”Danas moj mali sin kreće u školu i sve će mu tamo neko vrijeme biti strano i novo i zato bih molio da budete nježni prema njemu. On kreće u pustolovinu koja ga može odvesti preko kontinenata u avanturu koju će vjerovatno pratiti ratovi, tragedija i patnja. Takav će život zahtijevati vjeru, ljubav i hrabrost. Stoga, dragi učitelju, molim vas uhvatite ga za ruku i naučite ga onome što mora znati.
Naučite ga, ali blago, ako možete.
Naučite ga da na svakog neprijatelja dolazi i jedan prijatelj. Moraće naučiti da svi ljudi nisu pravedni, ni iskreni. Ali naučite ga također da na svakog podlaca dolazi jedan heroj, na svakog pokvarenog političara jedan predani vođa.
Naučite ga da deset zarađenih centi vrijedi mnogo više nego jedan nađeni dolar, da je u školi mnogo časnije griješiti nego varati.
Naučite ga kako dostojanstveno gubiti i kako uživati u pobjedi kada dobija.
Naučite ga da bude obazriv sa obazrivima, a nepopustljiv s grubima.
Naučite ga odmah da je najlakše nadvladati nasilnike. Odvratite ga od zavisti ako možete i naučite ga tajni spokojnog osmijeha.
Naučite ga, ako možete, kako se nasmijati kada si tužan; naučite ga da suze nisu sramota; naučite ga da slava može biti i u porazu, a očaj u uspjehu.
Naučite ga da se ne obazire na cinike.
Naučite ga ako možete čudesnosti knjiga, ali dajte mu također vremena da duboko razmišlja o vječnoj zagonetki ptica na nebu, pčela na suncu i cvijeća na zelenom brežuljku.
Naučite ga da vjeruje u vlastite ideje, čak i ako mu svi kažu da su one pogrešne.
Pokušajte mom sinu dati snagu da ne slijedi gomilu kada svi to čine.
Naučite ga da svakog sluša, ali naučite ga također da probere sve što čuje i zadrži samo ono dobro što prođe kroz sito istine.
Naučite ga da proda svoje talente i mozak najboljim ponuđačima, ali da nikada ne izvjesi cijenu na svoje srce i dušu. Neka ima hrabrosti biti nestrpljiv, neka ima strpljenja biti hrabar.
Naučite ga da uvijek ima uzvišenu vjeru u sebe, jer tada će uvijek imati uzvišenu vjeru u čovječanstvo i Boga.
Ovo je veliki zahtjev, ali vidite što možete učiniti. On je tako drag mali dječak i on je moj sin.”
Abrahama Lincolna jedan je od američkh predsjednika koji je ostavio svoj pečat u povijesti SAD. Ne samo da je bio političar prve klase nego i vrlo brižan otac. Pismo koje je Lincoln napisao učitelju svog prvorođenog sina netom prije nego će svog sina poslati u školu, potvrđuje da je bio I velik otac.
Chaplinova legendarna poruka čovječanstvu
”Oprostite, ali ja ne želim biti vladar. To nije moj posao. Ne želim vladati niti pokoriti ikoga. Želio bih svakome pomoći. Židovima, krivovjercima, crnima, bijelima. Mi želimo pomagati jedni drugima. Takva su ljudska bića. Želimo živjeti u međusobnoj sreći, a ne prouzrokovati jedni drugima nesreću. Ne želimo mrziti ni prezirati. Na ovom svijetu ima mjesta za svakoga.
Zemlja je bogata i može priskrbiti za svakoga. Život može biti prekrasan i slobodan, ali izgubili smo put. Pohlepa je zatrovala dušu čovjeka; zatrovala svijet mržnjom; gurnula nas u bijedu i krvoprolića. Razvili smo brzinu, ali smo se zatvorili u sebe.
Tehnologija koja nam pruža izobilje, ostavlja nas pohlepnima. Znanje nas je učinilo cinicima; pamet hladnima i neljubaznima. Previše razmišljamo, premalo osjećamo. Humanost potrebujemo više od tehnologije. Ljubaznost i nježnost više od pameti. Bez ovih kvaliteta, život će biti nasilan i sve ćemo izgubiti. Avioni i radio zbližili su nas. Priroda ovih izuma budi dobrotu u čovjeku; podsjeća na bratstvo i jedinstvo.
Iako moj glas dopire do milijuna duša, milijuni očajnih muškaraca, žena i djece, su žrtve sistema koji muči i sputava nedužne ljude. Onima koji me čuju poručujem: ne očajavajte! Nesreća koja nas obilazi je prolazna pohlepa, gorčina ljudi koji se boje ljudskog napretka. Mržnja će proći, diktatori će umrijeti, a moć koju su vam uzeli bit će vam vraćena. I premda ljudi umiru, sloboda nikada neće iščeznuti.
Ljudi! Ne prepuštajte se brutalnim ljudima koji vas preziru i sputavaju; koju režiraju vaše živote, govore vam što da činite, što da mislite, što da osjećate! Onima koji vas crpe, izgladnjuju, tretiraju kao stoku, koriste kao oruđe! Ne predajte se tim neprirodnim ljudima, robotima sa programiranim umovima i čeličnim srcima! Vi niste strojevi! Niste oruđe! Vi ste ljudi! U srcima nosite ljubav i humanost! Vi ne mrzite, samo nevoljeni mrze; nevoljeni i neprirodni!
Ljudi! Ne borite se za ropstvo! Borite se za slobodu! U sedamnaestom poglavlju Evanđelja po Luki stoji: ‘Kraljevstvo božje je u čovjeku!’, ne u jednom čovjeku, ne u skupini ljudi, u svakom čovjeku!
U vama! Vi ljudi imate moć! Moć da kreirate strojeve, moć da kreirate sreću! Vi ljudi imate moć da učinite ovaj život slobodnim i lijepim, da učinite od života prekrasnu avanturu.
Ujedinimo se svi! Borimo se za novi svijet, dostojan svijet koji pruža čovjeku šansu za rad, koji pruža mladima budućnost, starima sigurnost! Sa ovakvim obećanjima lažljivci su se dokopali moći!
No lažu! Oni neće ispuniti svoja obećanja! Nikada! Diktatori oslobađaju sebe zarobljavajući narod! Zato se borimo sami da ispunimo svoja nadanja, svoja obećanja! Borimo se za slobodan svijet!
Pomaknimo granice! Uklonimo pohlepu, mržnju i netoleranciju! Borimo se za svijet razuma, svijet u kojem će znanost i napredak svakog čovjeka približiti ka sreći!
Vojnici! U ime demokracije, ujedinimo se!
Izvor- film ‘Veliki diktator” 1940.
Malim koracima do mudrosti
“Ne molim Te, Gospodine, za čuda i viđenja, nego za snagu u svakodnevnom životu. Nauči me umijeću malih koraka.
Učini me sigurnim u razdiobi vremena. Obdari me osjetljivošću da odredim što je veoma važno, a što manje važno.
Molim Te za razum da odredim suzdržanost i mjeru, da kroz život ne klizim, već da razumno određujem dnevni raspored, da zapazim svjetlost i vrhunce, da s vremenom na vrijeme nađem vremena za ljepotu, umjetnost i kulturu.
Dozvoli mi da spoznam da snovi o prošlosti i budućnosti ne vode daleko. Pomozi mi da dobro djelujem neposredno, da sadašnji trenutak prepoznam kao najvažniji.
Sačuvaj me naivnog stava da u životu mora sve dobro protjecati. Obdari me trijeznom spoznajom da su teškoće, neuspjesi i udarci stalni pratitelji života – uz koje rastemo i zrijemo.
Podsjeti me da srce često zamućuje razum. U pravom mi trenutku pošalji prijatelje koji će mi strpljivo reći istinu. Uvijek ću Tebi i ljudima pustiti da mi govore. Istinu ne možemo reći sami sebi, ona nam biva kazivana. Ti znaš koliko nam treba prijateljstvo. Daj mi da budem dorastao tom najljepšem, najzahtjevnijem i najosjetljivijem daru. Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su “ispod”. Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba. Nauči me umijeću malih koraka.”
Izvor: Antoine de Saint-Exupéry – Molitva za odvažnost
Deset zapovijedi – vizija odgovornosti učitelja
1. Ne budite apsolutno sigurni ni u šta.
2. Nemojte misliti da je vrijedno sakrivati dokaze, jer dokaz će sigurno doći na svjetlo.
3. Nikad ne obeshrabrujte razmišljanje, jer je sigurno da ćete uspjeti.
4. Kada dođete u susret sa opozicijom, čak ako su u pitanju i vaš partner i vaša djeca, nastojte ih pobijediti argumentom, a ne autoritetom. Jer pobjeda koja ovisi o autoritetu je nestvarna i iluzija.
5. Nemojte poštovati tuđi autoritet, jer uvijek postoje novi suprotni autoriteti koji čekaju da budu otkriveni.
6. Ne koristite moć da ugušite mišljenja za koja smatrate da su opasna, jer ako to učinite, ta mišljenja će ugušiti vas.
7. Ne bojte se biti ekscentrični u svom mišljenju, svako mišljenje sada prihvaćeno je nekada bilo ekscentrično.
8. Pronađite više užitka u inteligentnom neslaganju, nego u pasivnim sporazumima, jer ako cijenimo inteligenciju kao što bi trebali, prvo podrazumjeva bolji sporazum od drugoga.
9. Budite besprijekorno iskreni, čak i kada je istina nezgodna, jer još nezgodnije će biti kada je pokušate sakriti.
10. Ne zavidite onima koji žive u “budalinom raju”, jer samo budala će i misliti da je to sreća.
Izvor: Bertrand Russell, “Autobiografija Bertranda Russella: 1944-1969 – Manifesto Liberalni Dekalog – vizija odgovornosti učitelja.
Kada sam počeo voljeti sebe
Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da su bol i emocionalna patnja samo upozorenja koja mi govore da trenutno živim suprotno od svoje istine. Danas znam da se to zove BITI VJERODOSTOJAN. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam koliko može biti uvredljivo kada pokušavam natjerati nekoga da radi ono što ja hoću, iako znam da trenutak nije pravi i da ta osoba nije spremna za to, pa čak i onda kada sam ta osoba JA. Danas, ja to zovem POŠTOVANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam žudjeti za nekim drugačijim životom i mogao sam vidjeti da je sve što me je okruživalo ustvari bilo poziv da rastem i da se razvijam. Danas, ja to zovem ZRELOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, shvatio sam da sam pod bilo kojim okolnostima uvijek na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da se sve događa u točno pravom trenutku. Tako da sam mogao biti miran. Danas to zovem SAMOPOUZDANJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, prestao sam samom sebi krasti svoje vrijeme, i prestao sam praviti grandiozne projekte za budućnost. Danas radim samo ono što mi donosi radost i sreću. Radim stvari koje volim raditi i koje vesele moje srce i činim to na svoj vlastiti način i u svom vlastitom ritmu. Danas znam da se to zove JEDNOSTAVNOST.
Kada sam zaista počeo voljeti sebe oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: od hrane, ljudi, stvari, situacija i svega ostalog što me je vuklo ka dnu, a dalje od mene samoga. U početku sam to zvao “zdravi egoizam”, ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOME SEBI. Kada sam zaista počeo voljeti sebe prestao sam željeti da sam uvijek u pravu, tako sam manje griješio. Danas sam shvatio da se to zove SKROMNOST. Kada sam zaista počeo voljeti sebe, odrekao sam se navike da živim i dalje u prošlosti i da se brinem za svoju budućnost. Sada pak živim samo za ovaj trenutak u kojem se SVE događa. Tako živim svakog dana i zovem to ISPUNJENJE. Kada sam zaista počeo voljeti sebe spoznao sam da me moj um može poremetiti i da se od nekih svojih misli mogu razboljeti. Ali čim sam počeo koristiti svoje srce, moj um je dobio dragocjenog saveznika. Danas ovu vezu zovem MUDROST SRCA. Nema potrebe da se bojimo svađa, suočavanja niti bilo kakvih problema, jer i zvijezde se ponekad sudare pa i iz tog sudara nastane neki novi svijet. Danas, ja znam da se to zove ŽIVOT.
Izvor: Charlie Chaplin – njegova misao i poklon svima nama povodom svog 70. rođendan, 16. 04.1959. godine
Što je tvoja sreća?
Na igralištu se čuo smijeh djece a student koji je prolazio tim putem upita svoga profesora :”Profesore, možete mi objasniti kako to da svi mi žudimo za srećom a nikako nam ne ide od ruke”?
Profesor baci pogled na djecu i pokaže prema nasmijanoj i zaigranoj djeci pa odgovori mladiću : ”Pogledaj ovu djecu, mislim da su sva ona jako sretna i bezbrižna,” a student mu na to dobaci ”pa naravno, kako ne bi kad se igraju, ne moraju učiti i pisati zadaće” i doda ”ipak, mene zanima a što se dešava sa srećom odraslih – zašto i oni ne mogu biti ovako sretni?” na što mu profesor odgovori ”to ti je isto kao i sa srećom djece”!
Dok je to govorio, profesor izvadi nekoliko novčanca te ih baci među djecu. Odjednom nestade osmjeha na dječjim izrazima lica te se svi slete kako bi baš oni zgrabili bačene novčanice – počnu se otimati za novac pa umjesto smijeha i zanosa kao za vrijeme igre , nastade velika buka, guranje tko će pokupiti više novčanica.
Profesor upita studenta: ”I? Što misliš, što je sad omelo njihovu sreću”?
”Svađa, odgovori student. ”Dobro”, odgovori profesor, ”a što ih je dovelo do te svađe”? Mladić odgovori ”Pohlepa”
”Eto, dobio si odgovor na svoje pitanje”, reče profesor udalji se od dječja igrališta.
Iz vas nikada neće izaći ono što već nije u vama
Priznati stručnjak na polju ljudskih potencijala držao je predavanje. Nakon uvodnog govora, on uze naranču u ruke i upita publiku:
– Ako stisnem iz sve snage ovu naranču, što će izaći iz nje?
Neka mlada devojka iz prvog reda dobaci:
– Pa kakvo je to pitanje? Ako stisnete naranču onda će iz nje izaći sok od naranče. To je ono što je unutra, i ne može ništa drugo izaći iz nje.
Čovjek reče:
– Točno. To i jest odgovor na moje pitanje. Iz naranče će izaći narančin sok jer je upravo to unutra.
A sad, ako proširimo sliku, i zamislimo da vas neko tako stisne. Da vas stisnu vaši problemi, brige, strahovi, da vas ogovaraju, da vas netko uvrijedi, da vam nanese bol i slično. I iz vas izađu bijes, mržnja, prezir, strah, ljutnja, zloba, itd. Vi biste rekli da je to izašlo iz vas zbog toga što vam je netko rekao ovo ili uradio ono, ali prava istina je da je ono što iz vas izlazi – ono što nosite u sebi.
Zapamtite, ako vas neko stisne, iz vas će uvijek i baš uvijek izaći ono što je u vama. Iz naranče nikada neće izaći sok od jabuke. Isto tako iz vas nikad neće izaći ono što već nije u vama.
Nema dobrog drveta koje donosi rđav plod, ni rđavog drveta koje donosi dobar plod. Jer, svako drvo se poznaje po svom plodu. Sa trnja se ne beru smokve, ni grožđe sa kupine. Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi dobro, a zao čovjek iz zle riznice iznosi zlo, jer usta govore ono čega je srce puno.
Stvari koje vas neće naučiti u školama
Jedanaest pravila koje vas ne uče u školama:
• Život nije fer, navikni se na to.
• Svijet ne interesira tvoje samopoštovanje. Svijet prihvaća ako postigneš nešto prije nego se počneš osjećati dobro u svojoj koži.
• Nećeš zarađivati $60,000 godišnje čim izađeš iz srednje škole. Nećeš biti potpredsjednik sa službenim telefonom, sve dok to ne zaradiš.
• Ako misliš da ti je učitelj strog, čekaj dok ne dobiješ šefa.
• Pečenje hamburgera nije ti ispod časti. Tvoji preci imali su drugu riječ za pečenje hamburgera: zvali su to prilikom.
• Ako pogriješiš, nisu tvoji roditelji krivi, ne kukaj nad svojim greškama, uči iz njih.
• Prije tvog rođenja, tvoji roditelji nisu bili dosadni kao sada. Postali su takvi zbog plaćanja tvojih računa, čišćenja tvoje odjeće i slušanja tebe kako pričaš kako si cool. Stoga prije nego spasiš šume od parazita, pokušaj složiti ormar u svojoj vlastitoj sobi.
• Tvoja škola ima način rješavanja i pobjednika i gubitnika, život nema. U nekim školama ukinuli su negativne ocjene i daju ti bezbroj prilika da daš pravi odgovor, ali to nema nikakve sličnosti sa stvarnim životom.
• Život nije podijeljen u semestre. Nema slobodnog ljeta i vrlo malo zaposlenih je zainteresirano da ti pomogne da nađeš sebe. To čini u svoje slobodno vrijeme.
• Televizija nije pravi život. U pravom životu ljudi moraju napustiti kafić i otići na posao.
• Budi ljubazan prema štreberima. Velike su šanse da ćeš raditi za jednog…
Life is hard… get over it.
Izvor: Bil Gatesov govor u jednoj srednjoj školi o stvarima koje niste i nećete naučiti u školi.
