Shvatite druge koji vas napadaju
Koliko god mi željeli izbjeći neugodne situaciju u našim odnosima s drugim ljudima, pa i onima u našem najbližem okružju, to baš i nije uvijek moguće. Okruženi smo nažalost ljudima kojima je ”uža specijalnost” da uporno ponižavaju ili vrijeđaju druge želeći im na taj način zagorčati život jer im onda reakcije tih ljudi (uglavnom defenzivne) hrane njihov ego pa se osjećaju bolje na trenutak.

Ukoliko se ”upecamo” na udicu takvih ljudi i ne znamo kako odreagirati na inteligentan način tj. nositi se s njima, i vaš život može postati frustrirajući i pun ogorčenosti zbog ”drugih”. Poanta ovog posta na temu ”zločestih” ljudi najvažnije je shvatite da takve osobe koje vas ili druge napadaju, kritiziraju, omalovažavaju su i sami jako povrijeđeni iznutra i da jako pate i zapravo se muče sami sa sobom najčešće potpuno nesvjesno. To je tragično za njih jer da jesu osvješteni tj.svjesni svojih reakcija, počeli bi raditi na sebi umjesto što stalno vide mane u drugima i neprestano ogovaraju, kritiziraju ili omalovažavaju. Doduše kad bolje razmislim, to je ”kod nas” nekako postala uobičajena praksa i ”običaj” na kavama baviti se drugima na vrlo ružan način.

Znam da nije lako prihvatiti da tim ljudima treba pomoć i da je bolje odustati od paljbe kad vas napadaju, međutim, kada to osvijestite onda vi postajete pobjednik u igri a ne žrtva, tj. uopće više nemate potrebu da uzvraćate udarac kad se osjetite isprovocirano ili uvrijeđeno. To rade samo osobe koje su same duboko izranjavane i povrijeđene. One očito imaju neku duboku radnu i probleme u životu s kojima se ne znaju nostit.

Ne uzvraćajte istom mjerom nego inteligencijom i empatijom
Sve što vam netko nešto kaže ili piše uvredljivim tonom, primjerice na društvenim mrežama, govori samo o njima, jer svatko govori i piše o onome što ga najviše boli. Važno je da shvatite da svatko od nas doživljava svijet iz svoje mape svijeta tj vidi sebe i svijet kroz svoje leće ili ogledalo. Kada to shvatite život postaje lakši. Lakše možete pronaći svoj unutarnji mir pa nemate više potrebu da impulsivno reagirate na način da istom mjerom uzvraćate verbalne udarce drugoj osobi koja vas vrijeđa.

Sretni i ispunjeni ljudi se ne spuštaju na tu razinu. Oni nemaju potrebu da ogovaraju i kritiziraju druge. Imaju samo one doboko nesretne i nerealzirane osobe koje nisu pronašli resurse u sebi da se nose sa nekom svojim traumama tj. otvorenim i neiscjeljenim ranama. Da su svijesni, potražili bi neku pomoć ali nisu. Tako da, jednom kada shvatite da su ljudi koji vas napadaju i sami povrijeđeni, nesretni, da imaju neiscijeljene rane koje ih bole, onda vi postajete jača i mudrija strana u igri koja se odigrava pred vašim očima i uopće više nemate potrebu da uzvraćate.

Često sam i sama bila u bezbroj situacija u poslovnom okruženju gdje su neke kolegice imale doista neku unutarnju potrebu ne samo ogovarati sve i svakoga, nego i ponižavati druge govoreći im ružne stvari. Činjenica jeste da takve osobe imaju najvjerovatnije veliku količinu osjećaja praznine u sebi, samokritike, deficit samopoštovanja prema sebi. One sumnjaju u sebe, ne vjeruju sebi i nekom svojim kvalitetama u životu koje im očito nedostaju pa pošto po to želi to da zataška na način da napada druge.

Naučite vašu djecu kako se nositi s kritikama
Često mi se i djeca i mladi žale kako ih neki nastavnici maltretiraju i ne vole a to otvoreno pokazuju. Strašno je to za čuti da se upravo oni koji bi trebali biti drugi support djeci poslije roditelja ponašajau na takav način, ali c’est la vie. Što prije naučite djecu kako se nositi s takvima, bit će im lakše u životu nositi se sa izazovima u komunikaciji s drugma kad nas već nitko o tome nije učio u školama a nažalost ni u kući.
Bitno je da djeca shvate kako stvari funkcioniraju i da ne reagiraju impulzivno tj. svađalačkim tonom. Kada shvate ‘‘Da, bit će da je moja profesorica iz matematike ljubomorna na mene i zavidi mi što imam sve ono što ona nema – roditeljsku ljubav i podršku, da živim o duhovnom i materijalnom obilju’‘ Ne spuštajte se na njivov nivo. Ne odgovarajte impulzivno! Nema veze što se ste mlađi jer i vi možete biti pobjednik tj. puno mudriji od tamo neke vaše nesretne i neispunje u životu profesorice ili profesora. Suosjećajte s njom ili njim u trenutku kad vas napadne. A kada proradi onaj impuls u vama da odreagirate, dobro razmislite prije jer je jako važno da zadržite taj impuls i da razmilite ”ok, što je to što mene tjera da ipak reagiram? Što je to što mene muči ili boli?”

Osvijestite vaše rane i iscijelite ih
Bitno je jako da i sami budete svijesni svojih rana, a svi ih imamo, i što treba da napravite kako bi pronašli unutarnji mir i ne hvatate se u zamke drugih jer na taj način trošite ogromnu količinu životne energije koja se poslije odražava na vaše raspoloženje i zdravlje.

Osvijestite svoje vlastite rane. Radite na sebi. Izdignite se iznad ”provokatora” mirnom, odmjerenom i inteligentnom reakcijom. Također naučite da budete u mogućnosti da zapravo suosjećate s agresorom koji vas napada, jer ako vi uzvratite tj shvatite nečiju kritiku odveć osobno onda niste ni vi drukčiji od te osobe, tj. imate na čemu raditi na sebi.

Ako vam netko kaže ”ti si sat” – to naravno zvuči smiješno i vi sigurno nećete burno reagirati, ali ako vam kaže da ste ružni, nesposobni, glupi, i sl. to vas sigurno ne ostavlja ravnodušnim. Dapače, spremate se odmah uzvratiti. Bitno je da unaprijed osvijestite takve situacije i vježbate stanje unutarnja mira na način da u sebi kažete ”ok, možda i je tako da možda nemam neke sposobnosti i sl. Radim na sebi ili na svojim ciljevima i prije ili kasnije ću ih i ostvariti. A što bude s tobom ne znam jer odgovarama samo za sebe”.

Rezime
Da još jednom rezimiram kako da regirate kad se nadjete u situaciji da pljušte kritike ili uvrede na vaš način:

Prvo, imaj na umu da je ta osoba u dubini duše jako povrijeđena i nesretna tj da ima ranu koja boli i da nažalost nema drugh resursa nego da se štite na način da napada druge jer ne zna drukčije.
Drugo, kada se pojavi taj unutarnji impuls u vama da odreagirate, radi na sebi i treniraj da se suzdržiš na način da radiš na sebi i sam tražiš što je to što me jako uznemirava pa da reagiram? Koje su moje rane koje trebam iscijeliti?
Treće, suosjećaj s napadačima u takvim trenucima jer njima treba pomoć. Upravo su ”teški” ljudi oni koje je najteže voljeti i naš najveći izazov s kojima se svakodnevno suočavamo. Ne trebate ih voljeti. Dovoljno da ih ne osuđujete i ne odgovarajte na provokacije jer na kraju uvijek sami sebe povredite na taj način.

Budite pobjednik a ne žrtva!