Kakve veze Kuga ima veze s Covid-19?

Dok sam brižljivo skidala knjigu po knjigu radeći generalku svoje biblioteke, na glavu mi je pala s gornje police knjiga i remek dijelo jednog od mojih omiljenih književnika Alberta Camusa i ”Kuga”. Kakva slučajnost? Zašto mi je baš ”Kuga” pala na glavu”, zapitah se. Pročitala sam ju u dva dana (drugi puta u životu – prvi je bio za lektiru mislim u III gimnazije). Razmišljala sam puna dva dana o tome koliko je ovo za mene ovaj literarni ”masterpiece” aktualan u današnjem vremenu kada se još uvijek suočavamo s izazovima kuge zvane Covid-19. Zapitah se je li moguće da je Camus predvidio prije više od 50god. nešto što nam se danas dešava? Čovjek koji je u svoje doba bio očito ispred vremena je shvatio da mora upozoriti svijet da se preispita a poruka se iščitava negdje na kraju romanima da bacil kuge zapravo nikada ne umire nego se skriva i desetljećima, čeka u zapečcima …jer će možda doći dan kada će na nesreću svih nas bolest probuditi svoje štakore i poslati ih da uginu u nekom sretnijem gradu.

Roman o epidemiji kuge u nekom malom alžirskom gradiću u kojem se Dr. Rieux, glavni lik, herojski bori sa super moćnim neprijateljom, podsjeća me baš na današnja vremena jer svi smo mi Dr Rieux. Borba s nevidljivim a moćnim neprijateljem traje i ne prestaje ni onda kada joj veliki gubici života osporavaju svaki smisao.

Što je pisao želio reći – kakvu nam poruku prenjeti? Sigurno ne samo da opiše jedan tragičan događaj tj grad koji je porobila opaka epidemija tada smrtonosne kuge i koji se našao ”zaključan” kao i naš svijet danas u kojem je poumirao velik broj ljudi, doduše ne više na godišnjem prosjeku od sezonske gripe. Za sada.

Virus nije neprijatelj

Pouka je mnogo dublja jer je epidemija tj zaraza,bolest metafora koja nam govori zapravo puno više o našoj ljudskoj prirodi jer ”public enemy” nije ni onda a nije ni danas kuga,virus, bakterija, Covid-19 pa.čak ni smrt sama – najkrhkija karika u lancu naš je duh. Duh koji bi trebao da bude iznad svega i da nas jača i osnažuje, toliko je oslabio da puca sa svih strana. Naš je duh mjesto ili poprište gdje se dobijaju bitke -jer će upravo tu duh slabih, pohlepnih ljudi i konformista da poklekne. Ergo, karika će ili da popusti usred iracionalnog straha, panike, socijalne izolacije, i konformizma mase ili će da doživi svoj trijumf – tj. povezati potrgane lance ljduima herojima, neustrašivim,moralnim jakim ličnostima i dovesti do pobjede svijetla nad mrakom. Ja sam uvjerena da je ovo drugo.

Kako god da je, što god da je, je li Covid nastao prirodno’ ili u nekom labosu, briga me. Za mene je on činjenica i realnost. Covid-19 ne doživljavam kao neprijatelja, dapače. Ne bježim, ne pružam otpor, ne živim u strahu. Rekla bih da živim sasvim normalno koliko je moguće normalno živjeti u nenormalnim okolnostima.
Povremene neurotične trenutke koje mi se tu i tamo jave kao -kako mi to kažemo okidač neke vanjske okolnosti (a zapravo su one uvijek odraz našeg stanja ”unutra”), hvala Bogu ne prečesto, nastojim kanalizirati kreativnošću, učenjem, i solidarnošću pomažući drugima. Mogu vam reći da mi super ide. Napredovala sam u ova dva mjeseca jako puno. Samu sam sebe iznenadila. Bravo ja. Jako sam ponosna na sebe.

Opasnost konformizma

Držim da nas teška vremena trebaju još više osnažiti kako bismo osvijestili da se nešto ipak događa van normale. Zar ne živimo u vremenu zaraženog društva? Zaraženog iracionalnim strahovima, paranojama, izolacijama kojoj su još više doprinjele moderne tehnologije, konformizmom masa u kojemu i oni najiteligentnij ljudi pucaju po šavovima i postaju poslušne ovce?

Stoga je moja poruka sebi a i vama dragi moji da naučena lekcija nakon što ode korona virus, a već se polako umorio, hvala Bogu, da svi zajedno damo svoj doprinos u iscijeljivanju zajednice tj. društva a kroz njegovo iscjeljenje iscijelt ćemo i sebe. Svako malo se zapitajte što dominira vama i svakim danom jača i postaje rezistentnije – je li to onaj urođeni instikt straha smrti koji postaje iracionalan u ovakvim vremenima ili ljubavi? Na toj bitci gradimo sutra i neko nadam se humanije društvo za našu djecu i njihove potomke.

Zato, spasimo svijet i sami sebe ljubavlju, pozitivom, optimizmom, solidarnošću,svijetlom….svim onim stranama na + polu naših polariteta, a vjerujte mi, ima ih puno. I to je OK.