Svijet nekad i sada…
Živimo u svijetu o kojem nisam mogla ni sanjati prije deset a kamoli prije dvadeste godina. U svijetu pošasti koje se poput virusa uvlače u naš život i kradu nam energiju i život. Ljudi, mnogi od njih i vrlo svjesno kad ih pitam, robuju poslu, internetu, igricama, text porukama, društvenim mrežama, mailovima, …sve manje televiziju koja polako izumire. Ono što je zabrinjavajuće je to da se sve te naše navike uzmaju našu vitalnu energiju i čine nas inertnim, čak i fizički i emocionalno iscrpljenim.

Ovisni o poslu ili modernoj tehnologiji?
Znam dosta bliskih ljudi koji su postali naprosto ovisni ako ne o igricama i Play Station onda o smart uređajima ili društvenim mrežama. Kao sve nam je nadohvat ruke pa why not? Muka mi je kad vidim kako se ljudi a nažalost vrlo često i djeca ubijaju sa svim tim čudima tehnologije. Posjeduju po dva i više telefona, računala, stalno vise online ili na internetu ili mrežama drugim riječima sjede okruženi uređajima koji stalo nešto rade, zvrckaju, zvone i obavještavaju nas o svemu i svačemu. Traže izgovore kako eto zbog posla moraju biti stalno online. A kad se nekim slučajem neki od uređaja pokvare nađu se u situaciji primjerice na poslu da ne znaju što bi jer bez tehnologije ne mogu raditi., osjećaju se očajno i bespomoćno.

Virtualne i ovisnosti o tehnologiji bez kojih ne možemo – s jedne nam strane olakšavaju život, s druge rapidno utječu negativno na naše psihofizičko stanje,mentalno zdravlje. Poslije svakoga rada na uređajima (kompjutori, mobiteli…) osjećate blagu do intenzivnu depresiju, nervozu ili umor.

S druge pak strane ili ekstrema je rad i nove radne etike da ”što više i duže radite, više vrijedite, kao ono više se trudite”! Kako da ne! Ljudi padaju s nogu od rada a rezultat je epidemija iscrpljenosti. Pogledajte ljude oko sebe, umorni su, bezvoljni i iscrpljeni. Zašto to činimo i kako da izađemo iz tog začaranog kruga?

Prvo o ”zašto”?
Vjerovatno jer mnogi imaju velike ambicije, financijske potrebe, vezivanje vlastiti vrijednosti za dostignuća koje postižu radom, odgoj, uvjerenja, potreba za kontrolom a na koncu i velikom usamljenošću jer, što sad? Nakon posla, ionako nisam za ništa.

Riješenje
Za početak suočite se s dugoročno neodrživom situacijom ukoliko nastavte tim stilom, ritmom i tempom jer vas vodi samo dublje u provaliju. Naprosto morate pronaći dovoljno kvalitetna vremena prvo za sebe a onda za druge, jer ako se ne osjećate dobro, bolesni ste, nervozni, napeti, nikome niste od koristi takvi. Vjerujte da ljudi to osjećaju, poglavito vaša djeca, iako vi nastojite maskirate svoje osjećaje. Što se onda čudite ako vaša djeca stalno vise na mobitelu i igricama? Samo su vas izmodelirali. Prema tome ako treba idite zajedno s vašom djecom na odvikavanje.Prvo sebe resetirajte a poslije pomozite djeci da se riješe ovisnosti.

Zapamtite, rastresena, živčana, nervozna, mislima odsutna ili bolesna mama, nije dobra mama ili tata!

Zamislite da ste na vlastitom sprovodu
Zato sjednite u miru sa sobom i razmislite o svemu i analizirajte polako jedan po jedan problem. Zapisujte svoje misli i osjećaje. Slušajte sebe iznutra. Morate imati vremena za sebe. Ne morate obaviti sve danas. Uživajte u obavljanju jednog po jednog posla, korak po korak.

Postoji vježba za koju ste možda čuli (ja sam negdje pročitala, mislim u knjizi S.Coveya) da zamislite da se nalazite na smrtnoj postelji i sjećate se svoga života. Istinski se unesite u to. Zamislite svoje lice, odjeću, okolinu. Budite svjedok vlastita života, uočite njegove kvalitete. Jeli bilo ljubavi? Obitelj? Prijatelji? Vrijednosti? Gdje se sada nalazi vaš spisak obaveza? Možete li ga se sjetiti? Ima li vaša jurnjava smisla? Čemu sve to? Postavljajte si i odgovarajte na ova pitanja, zapisujte ih. Preobratite se iz žrtve u pobjednika. Donesite odluku sada da ćete od sada voditi brigu o sebi, vremenu, pažnji i što ulažete vašu energiju. … sjetite se smrtne postelje? Ne želite tamo – zar ne?

Vratite se prirodi
Još jedan savjet koji vam mogu dati da si olakšate život jeste slijedeći – Ako već morate raditi toliko ili ste na pragu ovisnosti obavezno uzimajte pauzu nakon dva sata ali ne da skočite na telefon ili TV nego da izađete van bez ikakvih uređaja, ili odmeditirate ili se jednostavno odmorite pola sata zatvorenig očiju. Znate zašto? Zato što svi elektronički i smart uređaji emitiraju elektromagnetno zračenje, a to zračenje ulazi u vaše energetsko polje i ugrožava vaše emocionalno zdravlje. Zar ne osjetite umor, odsutnost, zamagljenost, odsutnost, dezorijentiranost, nakon duža vremena za računalom ili smart uređajem? Također je jako bitna hidratacija i naravno da sve začinite s puno humora, smjeha, pozitivna pristupa svemu.

Uživajte u životu radeći ono što vas veseli i puni pozitivnom energijom. Provodite više kvalitetna vremena u prirodi i s prirodom, jer priroda liječi! Također je jako bitna hidratacija i naravno da sve ”začinite” s puno humora, smjeha, i pozitivna pristupa u životu.

Budite gospodar a ne sluga vaša života i sudbine !