Kako se oduprijeti crnim mislima kao uvoda u stanje depresije?


Ubrzani način života kao uvod u bolest
Sve nam je kao na dohvat ruke, a ipak, živimo u nikad težim vremenima. Sve je više bolesnih ljudi koji doduše ne umiru jer mogu živjeti čak i dugo s nekim kroničnim bolestima koje vuku godinama što svakako utječe na kvalitetu njihova života. Međutim isti ti često upadaju u stanja depresije a nerijetko ”povuku” sa sobom i članove obitelji. Osobno znam barem dvije osobe kojima je dijagnosticiran ovaj poremećaj i koje se bore kako izaći na kraj sa samim sobom – svaka od njih na svoj način. Za preostale četiri osobe sumnjam da su na granici ovog poremećaja pa ovaj post posvećujem njima. U dobi su od 17-30 godina.

Što se to dešava? Sve je više napetosti, osjećaja neizvjesnosti koje nas muči a sve manje osnovnih duhovnih uporišta kao što je osjećaj povjerenja i bliskosti. Malo po malo takvi osjećaji vode ljude do sve češćih stanja neraspoloženja iza koje se krije depresija. Statistika kaže da više od 25 posto ljudi pati od ovog stanja a najgore prognoze da će do 2030.g. svaka druga osoba do 60 godina starosti bolovati od nje, dakle polovica ukupne populacije.

Zašto smo bolesni?
Neću se upuštati u osobne prognoze nego samo spomenuti činjenicu da naši djedovi i bake poglavito oni koji su živjeli u selima a i ljudi iz njihova doba nisu masovno oboljevali od depresije kao danas. Zašto? Nisu imali ”pametne” mašinice i uređaje koje ”misle za nas” kao ni društvene mreže te su puno više vremena provodili vani, družeći se s ljudima.

Naravno, da nije samo svakodnevni stres i hektični ritam života okidač za ovo stanje. Okidač može biti neuspjeh u karijeri, bolest, gubitak bližnjih, kao i nezdravi međuljudski odnosi koji nas muče a mi ih potiskujemo. Brze promjene načina života najčešći su uzrok depresije kod mlađe populacije.

Depresija je bolest koja utječe na naša osjećanja, ponašanje, misli, nagle promjene raspoloženja, drugim riječima na ljudsko zdravlje. Prvi znakovi mogu biti osjećaj bespomoćnosti, potištenosti,usporavanje misaona toka, manjak koncentracije, povlačenje u sebe, pad energije, inertnost, nesanica, prepuštanje tamnim mislima i brigama, samookrivljavanje, okupiranost bolestima, manjak koncentracije, gubitak ili pojačan apetit. Neću ulaziti u uzroke ovakvih stanja jer depresiju čini niz organiziranih obrazaca reagiranja na neke događaje i naša vanjska iskustva – ona svjesna ili najčešće ona nesvjesna koje smo duboko zamrznuli u podsvijesti. Mene zanima kako sebi ili vašoj djeci možete pomoći da ne skliznu prema depresiji. Ne moram biti liječnik ni stručnjak da bih vam ovo preporučila iako će vam i oni to reći jer ove tri stvari može svatko sam napraviti bez ičije pomoći – pa probajte:

Tjelesna aktivnost
Ne mogu dovoljno istaknuti važnost tjelesne aktivnosti u službi našega zdravlja – poglavito, i opet i stalno ću naglašavati među mladima. Većinu našeg vremena provedemo u uredima, učionicama, kafićima, itd. Jedno znanstveno istraživanje, više se ne sjećam koje, usporedilo je učinak antidepresiva s tjelesnom aktivnošću i došli do zaključka kako samo 30 minuta brza hoda tri puta tjedno može imati sličan ili jednak učinak terapiji lijekovima tj da može značajno poboljšati stanje kod depresije ili anksioznosti. Korištenje antidepresiva bez tjelesne aktivnosti značajno ”otupljuje” osobu, stoga je i vjerojatnost da se depresija ponovi nakon prestanka uzimanja propisane terapije tri puta veća. Dakle, ako ste već na nekoj terapiji, slijedite upute liječnika uz dodatak svakodnevne tjelesne aktivnosti. Bro hodanje, lagane šetnje, plivanje, tenis. Odaberite sami što vam najbolje odgovara. Svaki dan. O čemu se radi? O tome da bavljenje nekom tjelesnom aktivnosti izaiva lučenje neuroprijenosnika – serotonina i dopamina. Ako niste znali, njihov deficit dovodi do stanja depresije jer se izlučuje u malim količinama. Pa zašto se onda kljukati kemijom ako si sami možemo pomoći tj prevenirati stanje depresije. Dovoljna su dv do tri sata tjedno bavljenja nekom tjelesnom aktivnošću, kako bismo izbjegli lijekove i još kao bonus – izgledamo bolje! Govorim o prevenciji. Ako osoba uzima propisanu terapiju, tjelesne aktivnosti samo će pomoći uspjehu izlječenja.

Zdrav san
Osobe koje spavaju u abnormalno doba dana tj zamjene dan za noć i idu spavati kasno iza ponoći jer ili gledaju neki dobar film, još gore i po meni najgore- igraju igre na PC, odgovaraju na e-poštu, itd. spadaju u ovu kategoriju ljudi s poremećajem spavanja. Sve te njihove radnje ponovili su jako puno puta pa su prešle u navike – loše navike. Dobra je vijest da kako su naučili te loše navike mogu i od-učiti iako je jako teško ali izvedivo. Istraživanja pokazuju kako je spavanje između 7-8 sati dnevno optimalno.

Ljudi mi govore ”da, sve je tako, ali ja jednostavno ne mogu zaspati”. OK, da vidimo što možete napraviti? Ima nekoliko načina – prije svega prestanite gledati u vaš telefon, odgovarati na pozive, e-poštu, visiti na mrežama, premda jedan sat prije spavanja. Optimalno je dva sata prije da se um ohladi i koliko toliko preradi sve informacije apsorbirali čitajući ili gledajući nešto. Odite u krevet sat vremena prije, i čitajte neku ”normalnu” knjigu što god to za vas značilo. Dok čitate počinje se lučiti hormon melatonin od kojeg nam se polako počinje spavati. Nadalje, koristite vašu spavaću sobu i vaš krevet samo za spavanje. Mozak pamti. Možete i sat-dva prije spavanja u neku laganu šetnju. Idealno. Bilo bi dobro da ne jedete tešku hranu premda 4 sata prije spavanja. Jabuka ili par krekera ok ako baš morate nešto staviti u trbuh. Kave i čajevi prije spavanja su na crnoj listi ”ometača” sna.

Socijalizacija
Svi smo mi ljudska bića i tamo negdje prije deset godina, što i nije tako davno, puno smo više provodili vremena s drugima nego danas. Društvo, prijatelji tj ljudi s kojima provodimo najviše vremena jako su bitni.Socijalizacijom se također izlučuju hormoni zaduženi za stres i anksioznost. Živimo u modernim vremenima a postajemo sve zatvoreniji u svoja četiri zida i virtualni svijet koji nije stvaran. Kako to objasniti djeci? Tako dragi roditelji da ih educirate i limitirate vrijeme koje provode na mrežama i uz svoje igrice a više vremena vani u fizičkim aktivnostima ili čitajući knjige a ne konzumirajući informacije i gluposti s raznih portala i mreža. Hormoni koji se luče dok smo aktivni na društvenim mrežama potpuno su drukčiji od onih koji se luče kada smo u živoj interakciji s ljudskim stvorenjem a ne mašinom.

Gradite i naučite vašu djecu važnosti smislenih veza s drugim ljudima jer mi se čini da je ”živa” komunikacija -opet ponavljam sve više među mladima, postala vještina koja polako ali sigurno tone u zaborav. Strašno mi je za vidjeti osobe bilo koje dobi a još strašnije među članovima obitelji na nekom izlasku koji su ”kao zajedno” a svako bulju u svoj ekran. Tužno!

Vitamini
Počela sam s depresijom a završavam s dobrim navikama kao preduvjetom tj prevencijom ove podmukle psihičke bolesti koja je doista uzela maha. Za početak identificirajte svoje prednosti i slabe točke te doznajte načine kako da kanalizirate svoje emocije i anksioznost. Ako ne možete sami, potražite stručnu pomoć. I da, ne zaboravite da iako mislite da jeste, niste sami na ovom svijetu kada se osjećate jadno i depresivno ili anksioznosti. To su mentalna STANJA koje i vi možete zaobići ili prevladati. Za takva stanja jako je bitan dovoljan unos vitamina B poglavito B-12 koji igra jako bitnu ulogu u reguliranju našeg raspoloženja. Preporučam obični Plibex (Pliva). Odličan je i magnezij jer nam tj našem tijelu pomaže da proizvede energiju, stabilizira moždane stanice. Budite kreativni u odabiru prirodnih namirnica bogate ovim mineralom kao što su crni grah, bademi, indijski oraščići, banana. Sigurno volite nešto od toga. Ako baš ne volite, rastopite u vodi ili popijte 1 tbl. Mg dnevno od 500 mg.
Sretno!

DOM & OBITELJOBRAZOVANJE & LIDERSHIPZDRAVLJE & LIFESTYLE

error: Content is protected !!