Da, život je često kao čaša puna vode. Svaki dan ulijevamo u čašu malo po malo sve više stresa, napetosti, čega sve ne, kao kad punimo čašu vodom pa se u jednom trenutku kad više ne stane počne prelijevati iz čaše.

Tako vam je i s životom! Naša se čaša puni tjekom života s brdom izazova, pritisaka, očekivanja, tragedija…koji ne isparavaju kao što voda može ispariti iz čaše, nego se naši problemi talože sve dok jednog dana naprosto ne eksplodiraju u nama jer jednostavno više nema mjesta!

Kakve to veze ima s napetošću ili stresom ? Pa naravno da ima jer je neka situacija okidač koja izaziva u vama taj famozni stres – koji by the way ne mora uvijek biti loš – drugim riječima u mikro dnevnim dozama može čak biti i potcajan za nas, tj. našu motivaciju!

Ima li dana da ne čujemo riječ stres? Svašta ljudi trpaju pod stres, drugim riječima imaju totalno krivo tumačenje tog temina.

Što je stres ili napetost?

Stres je suštinski naša psihofizička reakcija na informacije koje primamo. Prvi primjer: u školi ste ili na ispitu, profesor vas ispituje – vi čitavo vrijeme osjećate neku nelagodu i strah bez obzira što nešto i znate. Drugi primjer : Na poslu ste. Dolazi šef i propitkuje vas u vezi neka zadatka koji ste trebali napraviti. U vama se automatski javlja nelagoda. Ta ista nelagoda nije došla zbog šefa ili profesora na faksu. Ona se taložila od ranih školsih dana sve do dana današnjeg i tako vas vjerno pratila kroz život.

Pa kakve veze imaju ta dva slučaja? Imaju itekako. Ta ista nelagoda nije došla zbog šefa ili profesora na faksu. Ona se taložila od ranih školsih dana sve do dana današnjeg i tako vas vjerno pratila kroz život.

U vašoj su se podsvijesti kao u nekom skladištu skupljala i pohranila tjekom x godina koliko već imate sva vaša iskustva, emocije, uvjerenja. Što smo stariji to je skladište sve puniji.

To se dešava u vašoj podsvjesti. Kad je već došlo (ponavljam: to nešto su vaše neugodne emocije i sjećanja pohranjena u podsvijesti) do vrha, kad se voda iz čaše počela preljevati iz čaše jer puna, kod vas i najmanja sitnica može da izazove provalu neugodnih osjećanja i emocija.

Eskalaciju naših osjećanja mi dodatno pojačavamo inicijalnim uvjerenjima o tome da ”nisam dovoljno zgodna, pameta,sposobna,…To sve neko drugi meni radi iz prkosa”

Sva ta uvjerenja koja ste godinama skupljali i nagomilavali u sebi su iz totalno pogrešna razloga zato jer nas nitko nije naučio tj nismo dobili uputstva i alate da je to kako se mi osjećamo, iskazujemo ta osjećanja na ovaj ili onaj način, ili pak susprežemo i samo trpamo u sebe, da se oslobodim te nelagode a koja je nastala kao rezultat naših krivih uvjerenja.

Dakle, stres je ništa drugo nego demonstracija naših psihofizičkih reakcija na primljene informacije izvana.

Znam da se nitko od nas ne sjeća nas dok smo bili bebe, ipak, razmislite o tome da kad se rodimo kao zdrave bebe, 99% nas dođe na svijet kao geniji.

Sve do čega ste došli, upijali ste i učili iz vaša okružja (roditelja,prijatelja,škole…). Većinu funkcija koje koristimo u životu, naučimo do neke šeste godine naša života a to predtsvlja suštinksi nekih 20% naša sveukupna znanja.

Dok mi to ucimo ova se piramida okreće u ubrnutom smjeru. Skupljaju se milijarde iskustava koje doživljavamo i proživljavamo te su sva ona obojana našim emocijama i osjećanjima u s vezi nas i naša doživljaja svijeta u kojem se nalazimo; svih naših reakcija na svaku od milijarde pojedinačnih situacija kroz koje prolazimo i sve ih doživljavamo po automatizmu. Stoga kao odgovor na svaku našu buduću slijedeću situaciju mi uporno i jednako kao i onaj prvi puta dobivamo iste odgovore koje osjećamo u našem tjelu – osjećaj neugode , tako da taj osjećaj koji ste sojećal za vrijeme sastanka ili sl. Kada je netko pričao i rekao nešto što vas je iznerviralo zapravo bio samo okidač slične situacije koju ste nekada prije doživjeli a vi ste se tada osjećali izuzetno loše ali je se nesvjesno uopće i ne sjećate ali zato se ona vas sjeća jer se zacementiral u vašoj podsvijesti i ne miče se nego koristi slične situacija da se aktivira. Nije vam se onda svidjelo kako ste se osjećali a ni sada kad vam se to nešto dešava i kako se osjećate. Budući da ne znate uzrok tome rj. ”što mi je? Zašto sam tako loše?” I sada vi krećete u akciju s tumačenjem onim što vam stoji na raspolaganju.

Kreće obrana :”on me mrzi; ona me samo željela poniziti pred drugima da pokaže da je bolja od mene”...itd.itd. Što god već ”izhalunciramo u tim situacijama.

OK, i što sad? Kužim poantu teksta ali kako da si pomognem?

Vrlo lako prijatelji. Trebate ništa više nego isprazniti sve te nagomilane emocije da izađu iz vas. Ispraznite čašu koja je dupkom puna vode i počinje se prelijevati. Ispraznite ju.Uzmite novu, čistu čašu iz koje ćete piti svježu i čistu a ne ustajalu vodu.

Koristeći metodu čišćenja naših emocija i osjećanja, oslobađamo se neugodnih osjećaja izazvane automatizmom koja je imala za posljedicu to što se ne osjećamo dobro

Postoji doista jako puno učinkovitih metoda čišćenja koje nam svima stavlja na raspolaganje tehnike iz neurolingvistička programiranja (NLP) . Želim reći da ne morate završiti FER da bi znali uključiti perilicu. Tako je i s ovim tehnikama – neophodno je da ih naučite za bolji i kvalitetniji život od onoga kakkav vam je sada.

O toj tehnici pisat ću u jednom od slijedećih postova.