Život kao igra bez granica

Što su granice i koja je njihova funkcija?

Toliko upotrebljivana imenica ‘granica’ a da zapravo ljudi uopće nisu svjesni njezina značenja u personaliziranom kontekstu u svakodnevnom životu – osobnih granica u odnosu sa nama samima, u odonosu s djecom, partnerom, roditeljima, prijateljima, partnerom, kolegama na poslu.

Razumjeti što su granice, kako djeluju i znati postaviti naše zdrave osobne granice u životu doista je prava umjetnost življenja i jedan od najkorisnijih alata u vašem životu za zdravu komunikaciju, razvijanje odgovornosti, slobode i ljubavi. Ukoliko nemamo znanje i vještinu da postavimo zdrave granice, ljude zna pratiti kroz čitav život osjećaj doživljaja da su izgubili kontrolu nad svojim životom jer stalno ovise o nekome (”što ti kažeš da bi ili ne bi trebala”), ili nečemu,tj. vanjskih okolnosti.

Granice su mi omiljena tema u Gestalt psihoterapiji jer su toliko duboke i višeznačne. U Gestaltu granica ima u osnovi dvije funkcije:

• Prva je da nam omogućuje da razlikujem sebe od ‘tebe’, da mi pokaže s čime se slažem ili ne.

• Druga funkcija granica je zaštita ali i način da se povezujemo s drugim ljudima.

Psihoterapetu ili savjetnik za osobni rast i razvoj, može vam pomoći da refokusirate vašu pažnju tj. postanete svjesni da postoje i alternative tj. drugi načini gledanja na ljude i situacije u životu, kako biste dobili neke ‘nove’ informacije, inače, ostajete zablokirani u starim obrasima razmišljanja i ponašanja. Također možete naučiti kako da čuvate vaše granice kao pravo blago jer na taj način štitite ne samo sebe nego i druge, poglavito drage nam i bliske ljude.

Ja sam ok, i ti si ok – ako prihvatimo međusobne granice i odnos zasnovan na poštovanju i odgovornosti.

Granice bi mogli definirati kao naša ograničenja koja si postavljamo u vezi nas samih, u vezi našeg razmišljanja, osjećanja, ponašanja a sve to s ciljem kako bi se zaštitili da budemo povrijeđeni. Granice nam omogućavaju da definiramo ono što jesmo ili nismo, što nam ni(je) prihvatljivo, što nam se sviđa a što ne. je(ni).

Obzirom na njezine dvije glavne funkcije, jako je bitno da granica bude i čvrsta, kako bismo zadržali svoje ‘ja’, ili svoju autonomiju, ali i umjereno propustljiva, kako mi mogli komunicirati s drugima. Drugim riječima, zdrave granice zadržavaju ono što je dobro i ne propuštaju ono što je loše za nas. Kada nam nisu jasno postavljenem ljudi se mogu nesvjesno izložiti destruktivnom ljudima i utjecajima.

Što čini granice? Što se nalazi unutar njih?

Ako je granica kao neki zid koji štiti moje vlasništvo, unutar njih nalazi se dosta sadržaja naše osobnosti koje te iste granice i štite i definiraju, a to su:

• Vaši stavovi i mišljenja o sebi i drugima.
• Vaše ponašanje
• Vaš sustav vrijednosti tj sve ono što vam je jako važno u životu
• Vaše emocije – vječno pitanje kako mogu postati njihov gospodar a ne da mi emocije ili neka druga osoba gospodari i dirigira život
• Ljubav kao naša sposobnost povjerenja i povezivanja

Gdje su vaše granice? Primjer Roditelj – Dijete

Granicu možemo usporediti s onom recimo na nekom posjedu, gdje počinje vaš dio vrta a gdje susjedov. Tako je i unašim životima bitno razmeđiti naše emocionalno osobno vlasništvo što pripada samo nama, od onoga što pripada nekom drugome. Takve granice ne vidimo golim okom ali ju itekako osjetimo kada netko nepozvan uđe u naš posjed. Onda kažemo da je naša granica narušena.

Ja ću se u svom primjeru fokusirati na roditeljske granice prema djeci tj. kada i u kojim situacijama je poželjno reći da a kada ne kako bi uspostavili kontrolu nad svojim životom ali jednako tako i naučili djecu da i oni znaju postaviti zdrave granice u njihovim odnosima s drugima.

Primjer je iz mog osobnog iskustva u široj obitelji

Prije par godina bili smo u gostima kod rodbine. Dok smo ja i Ivanka pričali, u sobu je ušla njezina 13g. kći i pitala mamu što da obuće I da joj pospremi ormar jer su joj sve stvari razbacane u ormaru. Nada je netrepnuvši ustala I odjurila u Ivinu sobu na drugom kraju kuće pronaći joj robu. ”Daj, dođeš molim te sa mnom u sobu? Možemo tamo nastaviti naš razgovor.” Znatiželjno sam odgovorila da može.

Ušli smo u sobu a Nada je počela pretraživati prikladnu odjeću za kći i istovremeno slagati izgužvane majce koje je Iva samo nabacala dobacivš mi ”Vidiš ti s čim se ja moram baviti. Iva samo pobaca stvari i očekuje da joj ja spremam sobu I ormare. Grozna su ta današnja djeca, zar ne”, priupitala me.

OK, prvo sam morala doći k sebi jer nisam vjerovala što čujem i vidim a onda sam Nadi održala lekciju o granicama. Ona je ostala u čudu jer nikad nije čula za zdrave granice i kako si možemo olakšati život i učiniti ga puno ljepšim, skladnijim i sretnijim ako razumijemo i znamo primjeniti vještite postavljanja osobnih granica. Pa i s djecom. Prije svega.

Kako vam razumjevanje granica može pomoći da podignete kvalitetu vaša života na višu razinu?

Noramalno je da da su roditelji u interakciji sa svojom djecom nastojeći im biti od pomoći i to je OK. Međutim, granice se moraju znati postaviti. Odgoj naše djece zahtjeva dosta intervencija pa i onih neugodnih. Postoje vremena i situacije kada treba pomagati djeci, situacije bez našeg direktnog uključivanja tj angažmana, i situacije kada trebamo biti strogi, konzistentni i nastupati s autoritetom kao roditelj, ne prijatelj.

Pitanje je samo je li to nešto što činite ili ne činite s djecom s namjerom ili je to iz nekih drugih razloga (npr. jer su to tako radili vaši roditelji, straha). Upamtite, roditeljstvo znači graditi zdrave temelje od malih nogu i ono je više nego ”nešto danas” zato jer pripremate vašu djecu za budućnost. Samostalan i odgovoran život. Dobro, bitan je naravno i karakter osobe koji također jako puno utječe kako će netko funkcionirat u životu .

Ja sam također bila od jednih koja je učila graditi zdrave granice i u odnosu s djecom a i roditeljima, braćom, partnerom, prijateljima itd. Nisam znala. Sada znam i jako se dobro snalazim i pomažem mnogima koji su svjedočili kako su razumjevanjem i učenjem postavljanja zdravih granica itekao unaprijedili kvalitetu svojih života a indirektno tj dugoročno i kvalitetu života svoje djece.

Naučili su kako se nositi i upravljati nekim od slijedećih izazova u postavljanju granica:

• Nečijoj nesposobnosti da kaže ”ne” ljudima koji se lako uvrijede ili kako da postave neka ograničenja na uvredljivo ponašanje tih drugih prema njima;
• Nemogućnost da kažu ”ne” na neka njihova vlastita destruktivna ponašanja;
• Nemogućnost da čuju ”ne” od drugih i uvaže njihove granice;
• Tendenciju da im se sviđaju osobe sa neodgovornim stavom prema životu i još k tome lako uvredljivim pa će onda kao oni ići ispravljati krive Drine, jer misle da mogu;
• Preuzimanje odgovornosti u životima drugih ljudi;
• Sposobnost da se osobe jednostavno nađu u situacijama da drugim manipuliraju njima ili im kontroliraju živote;
• Nemogućnost da budemo pošteni i iskreni prema dragim nam i bliskom osobama (da ih ne povrijedimo);
• Nemogućnost da se uhvatimo u koštac s drugima i riješavamo konfliktne situacije na učinkovit način umjesto guranja pod tepih;
• Doživljaja da smo nečije žrtve u životu;
• Ovisnosti i kompulzivna ponašanja

• ….

Gdje počinju a gdje završavaju granice roditelja s djecom?

Ako smo rekli da su granice poput međe na nečijem imanju koje definiraju osobu, tj. ako znamo gdje počinju a gdje završavaju grance neke osobe, onda znamo i što možemo ili ne možemo očekivati od nekoga. Kako u našim odnosima s partnerom, roditeljem, kolegama na poslu, tako i sa djecom. Ni jedno djete nije drukčije i mora znati gdje su mu granice i da zna preuzeti odgovornost za sve ono što čini ili ne čini. Ako djete odrasta u obitelji u kojoj je zbunjeno oko njegovih granica gdje počinju a gdje završavaju tj za što je odgovoran a za što nije, neće moći ni razviti osjećaj odgovornosti i samo-kontrole koje će mu omogućiti da upravlja odgovorno svojim životom, pa se može vrlo lako naći u oprečnim situacijama, tj. stilom života – da pokušava kontrolirati druge jer je i samo van kontrole tj. ne zna zdravo upravljati sobom – svojim emocijama, ponašanjem, mislima – životom! Drugim riječima, odbijaju nesvjesno preuzeti odgovornost za sebe.

Točno je da je odgoj djece zapravo najteži od svih zadataka i izazova s kojima se nosimo u životu. Djeca se ne rađaju s granicama nego ih naprosto internaliziraju iz odnosa s vanjskim svijetom.

Kako bismo naučili djecu tko su i koje su im odgovornosti. Zadatak roditelja jeste da postave jasne i zdrave granice u odgoju jer ako su jasne i djete će steći puno kvalitetnih osobina, primjerice:

• Dobro definiran smisao tko su;
• Za što su odgovorni;
• Da imaju mogućnost izbora;
• Jasnoću i razumjevanje ”kako siješ, tako I žanješ” – zakon uzroka i posljedica.

Tri ključne uloge roditelja

Ja na rodteljstvo gledam na više načina. Dok neki sebe vide kao policajca, prijatelja, Boga…ja na njega gledam s aspekta tri uloge:

1.Uloge staratelja, nekoga tko se brine o djetetu, pruža mu i omogućava sigurno i zdravo odrastanje, tko ga uči što je ispravno a što krivo, kako biti odgovoran I što neodgovorno ponašanje nosi.

2.  Uloge menađera – kao i na poslu, roditelj treba voditi računa da su sve bitne stvari (zadatci, ciljevi) odrađene i napravljene kako treba tj. sukladno očekivanjima. Naučiti ih disciplini na način da uče iz grešaka. Tu opet dolazimo do granica i razvijanja smisla odgovornosti prema životu – prema sebi i drugima.

3.Uloge nepresušna izvora učenja, mudrosti, ljubavi i podrške

Roditelji su most djesce s izvanjskim svijetom. U davanju i primanju djeca moraju naučiti kako da primaju i s odgovornošču koriste to što im je dano te postupno nauče kako da sami zadovoljavaju svoje potrebe bez uključenosti roditelja. Naravno, čitav proces ”začinjen” obiljem ljubavi i podrške.

Upoznajte, naučite postaviti i čuvati zdrave granice za vaše vlastito dobro na vašem putu pozitivne transformacije, sretna i ispunjena života sa svrhom!

Psihologija granica, i ona implicitna i eksplicitna, presudna je za sretan, ispunjen i smisleni život jer nam pomaže da izgradimo život zasnovan na odgovornosti i povjerenju.

Upoznajte, naučite postaviti i čuvati zdrave granice za vaše vlastito dobro na vašem putu pozitivne transformacije.