Želim se cijepiti – koje je cjepivo najsigurnije?


Nema instant odgovora na tako teško pitanje. A moj se odgovor na to pitanje iz naslova teksta pronaći ćete na dnu teksta.

O porijeklu i svrsi cjepiva

Nisam još srela osobu koja voli da ga bockaju iglama. Žene pate za ljepotu pa se bockaju Botoxima i filerima. Međutim kad je riječ o bockanju cjepivima baš  nije tako.

Znate li koje je porijeklo i značenje riječi cjepivo? Korijen riječi na latinskom jeziku za kravu je –vacca te pridjev izveden od ove imenice – dakle vaccinus, tj. „kravlji“ –  mogli bi reći ”onaj koji je deriviran od krave“.  To je zato jer je službeno prvo cjepivo napravljeno baš zahvaljujući kravicama. Naime,engleski liječnik Dr Edward Jenner (1749. – 1823.), izumio je cjepivo u današnjem smislu te riječi protiv velikih boginja (variola vere).

Što su zapravo cjepiva? Pojednostavljeno bi mogli reći  da su to medicinski preparati koji sadrže oslabljenog živog ili mrtvog uzročnika bolesti. U nekim slučajevima, samo neki fragment uzročnika koji stimulira imunološki odgovor organizma da stvori antitijela. Nabrojat ću samo neke od bolesti od kojih se možemo zaštiti imunizacijom jer se od njih nekać davno umiralo – difterija, polio, morbili, difterija i rubeola, TBC, bjesnoća.

Imunološki sistem na prirodan način

O čemu se radi? Za početak, ljudski je organizam zapravo u svakom trenutku, izložen mnogim štetnim utjecajima iz okoline. Od najsitnijih čestica raznih peludi koji se nalazi u zraku a koje udišemo, hrane koju jedemo, do raznih drugih patogena, poglavito virusa i bakterija koji mogu biti okidači mnogih bolesti. Svaki čovjek ima svoj obrambeni sustav koji se zove imunološki sistem.  Ako je  ”ispravan”,  on je toliko savršen da je sposoban ”izboriti” se sa svakim patogenom sam.  Kako? Stanice našeg imunološkog sistema mogu prepoznati i uništiti ono što može biti opasno.

Jedan dio našeg imunološkog sistema, tj njegove stanice koje se zovu B-limfociti, imaju sposobnost da luče tvari koje uništavaju ”nevidljive neprijatelje” tj razne viruse, bakterije, gljivice, itd. Ti patogeni su veoma specifične strukture tj. reagiraju samo na određen tim „neprijatelja” koje nazivamo antitijela. Naš je imunološki sustav toliko savršen da ima sposobnost ”učenja” o novom ”neprijatelju”tj zapamtiti njegove osobine ako se opet ”vide”.  Upravo zato, recimo kada djeca prebole vodene ospice, više neće ponovo oboljeti. Tada kažemo da je naš organizam razvio imunitet tj otpornost na neku bolest.

Imunološki sistem na umjetan način putem imunizacije

Međutim, postoje načini da imunom sistemu “pomognemo” na umjetan način putem imunizacije. Naime ako u organizam unesemo malu količinu oslabljenog uzročnika bolesti ili čak samo neki dio tog uzročnika poput dijela bakterije ili virusa, naš će organizam biti dovoljno jak da „sredi“ tog nevidljivog neprijatelja tj patogena.

Koje sve vrste cjepiva postoje? 

Cjepiva se prave od živih, ali oslabljenih uzročnika bolesti (bakterije ili virusi),kao što su TBC tj BSG cjepivo, dječja paraliza, MPR, varicelle, influenca.

Prave se također i od mrtvih ili inaktiviranih uzročnika bolesti ili određenih njihovih dijelova, odnosno izlučevina mikroorganizama (toksini). U njega spadaju cjepiva protiv dječje paralize, kolere, hepatitisa A, bjesnila.

Tu su i danas aktualna tzv. rekombinirana cjepiva koja se dobivaju ekstrakcijom iz mikroorganizama pomoću tehnologije rekombinirane DNA. Pri čemu je bitno utvrditi koji je antigen najviše imunogeničan tj hoće li potaknuti naš imunološki sustav na odgovor. Ova vrsta cjepiva već su duže prisutna kao što su npr HBV tj cjepivo protiv hepatitisa B ili HPV.

Klinička istraživanja cjepiva prije upotrebe traju od 5-15 godina. Svijedoci smo koliko dugo traju istraživanja za cjepivo protiv SIDA/HIV virusa i još uvijek nije pronađeno.

Repertoar cjepiva protiv Covid-19 virusa

E sad, kad su u pitanju cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2, informacija je jako puno. Ljudi su zbunjeni i ne razumiju ništa po čemu se zapravo sva ta cjepiva razlikuju pa evo za njih ili vas dragi čitatelju ili čitateljice par informacija pisane što razumljivijim jezikom.

Dakle, do danas se zna da postoje 4 platforme tj 4 vrste cjepiva protiv korona virusa koji je itekako stvaran a može biti opasan po život. Kod koga? Kod svih osoba s krhkim imunološkim sustavom tj imunodeficijentne kod kojih je imunološki sustav ”raštiman” zbog neke kronične ili onkološke bolesti od koje osoba pati. Pod kroničnim mislim i na masu raznih autoimunih bolesti koje su postale pošast modernog društva. Od njih se možda ne umire ali je osoba doživotno osuđena na farmakoterapiju i niz drugih ograničenja koja općenito snižavaju kvalitetu života. 

Prva platforma

Prvo i ujedno i tehnološki najnovije i najsuvremenije cjepivo s kojim je započelo cijepljenje protiv korone je cjepivo koje su razvile američke tvrtke Pfizer, Moderna, Jonson&Jonson i njemački CureVac koje se bazira na platformi tzv mRNK. Ta cjepiva koriste genetski materijal koji se naziva glasnička RNK (mRNK). To znači da kada se ubrizga sastav u cjepivu upućuje stanice da naprave dio proteina Covid-19 na koji će onda reagirati naš imunološki sustav i stvoriti protutijela. Taj genetski materijal nije uzet iz virusa nego je napravljen u laboratoriju. Ključna prednost mRNK je u tome što je tu molekulu lako sintetizirati jednom kad istraživači znaju sekvencu virusnog proteina koji žele ciljati. To znači – ako ili kada se zarazimo (dakle zaraza je neosporno i dalje moguća), naš imunološki sustav bi koronu navodno trebao dočekati spremnim tj odreagirati s blažom kliničkom slikom. To je onih 30 posto koje spominjem gore. Sve to zvuči OK ali mi još nemamo nikakvih sigurnih dokaza tome jer je premalo vremena prošlo. O nekim nuspojavama koje se mogu razviti nakon par mjeseci ili za nekoliko godina, da i ne govorim. Poglavito autoimunih bolesti. To su bolesti koje izazivanju stanje kada naš imunološki sistem zabunom napada naš organizam tj pogrešno vidi neke od naših dijelova tijela kao strane (”neprijatelje”). Oni tada luči proteine koji se zovu auto-antijela koji napadaju naše zdrave stanice.

Druga platforma

Druga vrsta cjepiva u koje spada i AstraZenecin, jednako kao i ruski Sputnik V, kinesko cjepivo i buduće izraelsko cjepivo BriLife (navodno spremno do kraja ljeta 2020.g.), spadaju u tzv VEKTORSKA CJEPIVA. Ta cjepiva koriste posrednika tj vektor s pomoću kojega se u tijelo čovjeka unose genetske upute za stvaranje proteina koji sliče šiljku a nalaze se na površini koronavirusa. To je taj tzv. ”spike” o kojim čujete da govore nanstvenici.  Taj posrednik koji nosi genetsku uputu, je drugi virus a konkretno za korona virus cjepiva koriste se virusi iz grupe tzv adenovirusa, koje inače uzrokuje prehlade. Inače se ti adenovirusi prije ubrizgavanja u tijelo čovjeka mijenjaju, odnosno onesposobljavaju, tako da služe samo kao nosač i ne mogu se umnažati u našem tijelu. I što se onda dešava? Taj adenovirus zarazi stanice i upućuje ih da stvaraju velike količine virusnog proteina, koji zatim pokreću na imunološki odgovor. Drugim riječima, to cjepivo oponaša ono što se događa tijekom prirodne infekcije određenim patogenima – posebno virusima.

Treća platforma

Treća vrsta cjepiva čija klinička istraživanja još uvijek traju a razvijaju ih francuski Sanofi i američki Novavax, su tzv PROTEINSKA CJEPIVA. Ona sadrže samo male dijelove ciljnog proteina virusa koji cirkuliraju u našem tijelu kako bi ih imunološki sustav mogao pronaći i prepoznati.

Četvrta platforma

Četvrta vrsta cjepiva su tzv cjelovita CJEPIVA S INAKTIVIRANIM VIRUSOM koju razvija kineski Sinovac Biotech. Izrada takvih cjepiva traje puno duže od ostalih zato što se najprije moraju uzgojiti serije koronavirusa, zatim kemikalijama ili toplinom učiniti bezopasnima. Tek se tada može napraviti tj. aplicirati cjepivo kako bi se izazvao odgovor imunološkog sustava.

Zašto je meni osobno kontroverzna prva platforma?

Prije svega radi se o najnovijoj tehnologiji i nedovoljno ispitanoj. Taj šiljasti ili tzv ”spike” protein o kojem čujete da govore znanstvenici i njegova genetička informacija u obliku RNK molekule pravi se umjetno. Pravi se ne od ukupno DNK od 30 000 nukleotida, nego samo taj dio sekvence za protein koji će izazvati imunološku reakciju. On se potom stavlja u lipidne nano-partikule. Upravo nano čestice zabrinjavaju neke ozbiljne znanstvenike iz molekularne genetike. Radi se o tome da se doslovno u taj masni ili lipidni omotač stavlja informativni (messenger) RNK koji se injektira u stanicu. Zapravo nitko sa sigurnošću ne može reći da li se te nano čestice mogu uopće kontrolirati. Gdje će se one ugraditi? Da li samo u citoplazmi ili postoji mogućnost nakon neka vremena da migrira u jezgru – nucleus? Drugo, kada uđe u stanicu, onda stanica koristi tu info RNK da napravi protein virusa te na osnovu koji bude izbačen na površinu stanice i onda se stvaraju antitijela.

Tehnologija mRNK s velikim potencijalom, ipak…

Teoretski rečeno, ova bi platforma trebala biti učinkovita metodologija jer daje široki imunitet. Također, što se tiče brzine, ona omogućava veliku brzinu u proizvodnju jer se virus ne mora proizvoditi tako da se s ”uzgaja” jer postoji RNK koja se na umjetan način može amplificirati u ogromnim količinama. Znači, proizvodnja u milijunskim dozama za kratko vrijeme. To je sve zbilja super. Mislim ako bude funkcioniralo kako je zamišljeno, ono doista može da revolucionira priču o imunitetu. S druge strane i da ga komercijalizira tako da se ljudi svake godine moraju cijepiti. Jako puno upitnika a vrijeme će pokazati tko je bio u pravu ili krivu.

OK – i što s tim? Što je najsigurnije?

Moje je mišljenje da je najbolje i najsigurnije cjepivo zdrav i snažan imunološki sistem a to znači – zdrav stil života, osviješteni život u duhovnosti. Znam da je to za mnoge ljude puno teži i duži put a ljudi ko ljudi – žele prečace u životu, pa takvima želim puno sreće i dobra zdravlja!

Za one koji se žele podsjetiti znanja iz biologije

Još samo malo o  DNK i RNK? U našem tijelu postoje više od 200 različitih vrsta stanica (krvi, mišića, kosti, itd). Svaka od njih je zadužena za drugačiji „posao“na način da dobivaju upute o tome što im je činiti iz molekule koja se zove DNK. Ona sadrži naš nasljedni materijal, tj jedinstveni genetski kod. DNK ima dva lanca, a svaki od njih sadrži skup uputa ili gena. Jedan naš gen kaže stanici kako će napraviti određeni protein koji se koriste za izvođenje određenih funkcija, kao što su rast i kako preživjeti.
S druge strane RNK ili Ribonukleinska kiselina, ima zadatak pretvoriti genetske informacije koje se nalaze u DNK u proteine, što je važno jer proteini omogućuju stanici aktivnosti. Kako bi se omogućilo stvaranje proteina, najprije se mora napraviti lanac RNK koji točno odgovara lancu DNK.

DNK – RNK

Inače postoje 3 vrste RNK: glasnička RNK (mRNK), ribosomska RNK (rRNK) i prijenosna ili transportna RNK (tRNA). Ove se molekule ne nalaze na istom mjestu, a neke od njih se kreću između pojedinih odjeljaka stanice. Učili smo iz biologije da je stanica osnovna strukturna i funkcionalna jedinica svih poznatih organizama. Često se naziva i “građevnom jedinicom života”. Stanica se sastoji od jezgre i citoplazme. DNK se nalazi u jezgri i nikad ne napušta jezgru.

Proteini koji su nužni za funkcioniranje stanice, stvaraju se u citoplazmi, u organelama koje se zovu ribosomi. Da bi DNK poslala uputu ribosomima o tome koji protein treba napraviti, u jezgri se najprije stvara mRNA. Nakon toga mRNK izlazi iz jezgre u citoplazmu, i odlazi na ribosome kojima donosi uputu za sintezu proteina. Ribosomi stvaraju proteine iz aminokiselina. Taj proces stvaranja proteina iz aminokiselina zahtijeva suradnju ostale dvije vrste RNK – prijenosne RNK koja kroz citoplazmu prenosi odgovarajuću aminokiselinu do mRNA na ribosomu, i ribosomske RNK koja omogućuje prenošenje upute iz mRNK u izgradnju proteina. Itd itd.

Nadam se da vam je tekst koristio tj da su neke stvari sada malo jasnije. Hvala

OBRAZOVANJE & LIDERSHIPZDRAVLJE & LIFESTYLE

error: Content is protected !!