Epidemija depresivnih adolescenata


Pandemija generira osjećaj besmisla života

Teško je povezati doba adolescencije i sazrijevanja djece u odrasle s depresijom u djetinjstvu. Ne bi li upravo to vrijeme trebalo biti njihov najsretniji i najbezbrižniji periodi u životu?  Nažalost, svjedočimo epidemiji depresije kao najčešćih psihičkih poremećaja upravo u doba djetinjstva i adolescencije. Zato mislim da se među najvećim gubitnicima ove pandemije mladi kod kojih je masovno prisutan osjećaj praznine i besmisla. Kao posljedica toga stanja tjeskobe i frustracije često se javlja depresija. Online nastava koju mnogi đaci opisuju kao dosadnu, mogu samo pojačati subjektivne doživljaje ovakvih stanja.

Kakve će posljedice ova pandemija ostaviti bolje da ne razmišljamo jer se s mladima nitko sustavno ne bavi po tom pitanju. Mladima bi trebalo dati alate koji postoje da se zaštite a ne čekati da djeca potonu pa onda tražiti pomoć psihijatra.

Depresiju treba ozbiljno shvatiti i liječiti

Možda ne zvuči tako, ali je depresija ozbiljna bolest te se njenom liječenju treba pristupiti ozbiljno. Postoje različite vrste depresivnih poremećaja koji se javljaju u raznim životnim razdobljima. Iako su stariji skloni mišljenju da je depresivno ponašanje način privlačenja pažnje, to nerijetko nije slučaj.

Depresivni poremećaji u djece i adolescenata često se povezuju s velikim očekivanjima (naročito roditelja). Povezuju se i s velikim psihičkim i fizičkim opterećenjem bez dovoljno odmora, slabom emocionalnom povezanošću s majkom i drugim važnim osobama, nekim psihičkim traumama zbog realnog ili prijetećega gubitka voljene osobe ili objekata. Adolescenti uglavnom teško podnose i iskazuju depresivnost. Simptomi se postepeno razvijaju od gubitka interesa za školu, školski neuspjeh, izgled, apatiju, gubitak zanimanja za prijatelje i druge bliske osobe uz socijalno povlačenje, zapuštanje vanjskog izgleda.

Depresivne epizode u adolescenata najčešće su popraćene stanjima distimije i tjeskobe. Inače, distimični poremećaj je blaži oblik depresije.

Kako prepoznati simptome depresije?

Klinička psihologija ih dijeli u četiri osnovne skupine:

Tjelesni ili somatski simptomi
Mogu se manifestirati kao učestale glavobolje, bolovi u stomaku, umor, smetnje spavanja u obliku inicijalne insomnije dakle teškoće s uspavljivanjem, buđenje tijekom noći, preranog buđenja ili predugog spavanja. Također od promjene u apetitu koji može biti ili značajno smanjen ili značajno povećan do oscilacije tjelesne težine su naročito značajne u simptomatologiji starijih depresivnih adolescenata.

Emocionalni simptomi
Osjećaj duboke žalosti primarno je fenomenološko obilježje depresije i naročito je prisutna kod predškolske djece i adolescenata. Loše raspoloženje može eskalirati u krajnju razdražljivosti ili izljeva bijesa. Inače emocionalne simptome depresije karakteriziraju još i: utučenost, obeshrabrenost, tužno i beznadežno raspoloženje. Inače u kliničkoj psihologiji dva najčešće opisivana depresivna simptoma su disforija i ahedonija. Disforično raspoloženje je negativno raspoloženje različitog intenziteta koje je često povezano s osjećajem manje vrijednosti i gubitkom povjerenja u vlastite sposobnosti. Ahedonija je gubitak ugode i uživanja u aktivnostima koje je osoba do tada smatrala privlačnim i u njima uživala.

Bihevioralni simptomi koji čine grupu simptoma na području ponašanja i socijalne prilagodbe
Adolescent se žali ili se doima da je stalno umoran te da mu i svakodnevne obaveze predstavljaju značajan napor. Uočljive su psihomotoričke promjene u ponašanju poput nemira, nesposobnost da se mirno sjedi, trljanje kože, cupkanje nogama. Psihomotoričke usporenosti – pokreti tijela, usporeni govor, produžene stanke u govoru. Javlja se i gubitak zanimanja za hobije ili druge aktivnosti u kojima je dijete ranije uživalo, ili se pak nastavlja baviti tim aktivnostima ali s uočljivom dozom gubitka ugode, tj. anhedonije. Na planu socijalnog funkcioniranja dolazi do povlačenja iz socijalnih kontakata.

Kognitivni simptomi
Ova grupa simptoma se manifestiraju kao samookrivljavanje, nisko samopoštovanje i osobno obezvrjeđivanje, nisko vrednovanje sebe i svojih postignuća, negativna percepcija vlastitog izgleda i ponašanja, negativno očekivanje od budućnosti, bespomoćnost, ravnodušnost, teškoće u koncentraciji i ispunjavanju školskih obaveza .

Depresivni adolescenti opisuju sebe, svijet oko sebe i budućnost u negativnim terminima. Oni doživljavaju da ih njihovo socijalno okruženje ne podržava, pretjerano kritizira ili je indiferentno. Ostali simptomi mogu biti greške u zaključivanju tj sklonost da preuveličavaju značajnost i posljedice negativnih događaja, a neopravdano umanjuju značajnost pozitivnih događaja. Problemi s učenjem ili neuspjehom u školi prvi privuku pažnju roditelja i nastavnika. Tako da slabiji školski uspjeh može biti posljedica depresivnosti kod adolescenata, ali i uzročni faktor.

Ne očekujte da će depresija proći sama od sebe!

Ako kod adolescenata depresivno ponašanje i raspoloženje traje veći dio dana tijekom jedne godine, radi se o depresivnom poremećaju. Teži oblik depresivnog poremećaja kod djece i adolescenata je povezan s rizikom ponavljanja depresivnih epizoda i pojavom težeg depresivnog stanja u odrasloj dobi. Suicid je jedna od najtežih posljedica depresije. Nažalost stopa adolescentnih suicida se učetverostručila te se navodi kao treći je vodeći uzrok smrti u ovoj dobnoj skupini. Vjerojatnost suicida je pet puta veća kod mladih s poremećajem raspoloženja nego kod mladih bez takve dijagnoze. Simptomatika adolescentnih depresija često je slična depresiji odraslih.

Ako prepoznajete neke od ovih simptoma kod svog djeteta, svakako potražite našu stručnu pomoć!

Mladi i zdravljeZDRAVLJE & LIFESTYLE

error: Content is protected !!