Život kao igra bez granica


Ja sam OK – Ti si OK

Znate li što su granice u psihološkom smislu? Kakvo je njihovo značenje u svakodnevnom životu – u odnosu s nama samima, u odnosu s djecom, partnerom, roditeljima, prijateljima, partnerom, kolegama na poslu? Evo jedan poduži posto na ovu temu koji vam može pomoći da otkrijete koliko su ”propusne” vaše psihološke granice.

Razumjeti što su granice, kako djeluju i znati postaviti naše zdrave osobne granice u životu, doista je prava umjetnost življenja i jedan od najkorisnijih alata u vašem životu. Može vam pomoći za zdravu komunikaciju, razvijanje odgovornosti, slobode i ljubavi. U suprotnom, ljude zna pratiti kroz čitav život osjećaj doživljaja da su izgubili kontrolu nad svojim životom jer stalno ovise o nekome, nečemu, i raznim drugim vanjskim okolnostima.

Upravljati svojim granicama znači veliko olakšanje u životu. Ono vam može pomoći da naučite da refokusirate vašu pažnju tj. postanete svjesni da postoje i alternative. Da postoje  drugi načini gledanja na ljude i situacije u životu kako biste dobili neke ”nove” informacije, inače, ostajete zablokirani u starim obrascima razmišljanja i ponašanja.

Naučite kako da čuvate svoje granice kao pravo blago jer tako štitite ne samo sebe nego i druge, poglavito drage nam i bliske ljude. To bi se moglo prikazati u formuli koja bi glasila ”Ja sam ok, i ti si ok” – ako prihvatimo međusobne granice i odnos zasnovan na poštovanju i odgovornosti.

Što su granice i koja je njihova funkcija?

Granice su jedna od mojih omiljenih tema u Gestalt psihoterapiji. Granice su u psihološkom smislu toliko duboke i višeznačne a u Gestalt psihoterapiji imaju uglavnom dvije funkcije – Prva je da nam omogućuje da razlikujem sebe od ”tebe” a druga da nas zaštiti ali i naučimo način da se povezujemo s drugim ljudima.

Granice bi mogli definirati kao naša ograničenja koja si postavljamo u vezi nas samih, u vezi našeg razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Zašto? Zato da bi se mogli zaštitili da ne budemo povrijeđeni. Također, granice nam omogućavaju da definiramo ono što jesmo ili nismo, što nam ni(je) prihvatljivo, što nam se sviđa ili što nam se ne sviđa.

S obzirom na njezine dvije glavne funkcije, jako je bitno da granica bude i čvrsta, kako bismo zadržali svoje ”ja”, ili svoju autonomiju, ali i umjereno propustljiva, kako mi mogli komunicirati s drugima. Drugim riječima, zdrave granice zadržavaju ono što je dobro i ne propuštaju ono što je loše za nas. Kada granice nisu jasno postavljene, ljudi se mogu nesvjesno izložiti destruktivnom ljudima i utjecajima.

Što čini granice? Što se nalazi unutar njih?

Ako je granica kao neki zid koji štiti moje vlasništvo, unutar njih nalazi se dosta sadržaja naše osobnosti koje te iste granice i štite i definiraju, a to su:

  • Moji stavovi i mišljenja o sebi i drugima
  • Moje ponašanje
  • Moj sustav vrijednosti tj sve ono što vam je jako važno u životu
  • Moje emocije – pri čemu se postavlja vječno pitanje: kako da zagospodarim svojim emocijama umjesto da im robujem te im dopustim da zagospodare mojim životom
  • Ljubav kao naša sposobnost povjerenja i povezivanja

Gdje su vaše granice? Primjer Roditelj – Dijete

Granicu možemo usporediti s onom recimo na nekom posjedu, gdje počinje vaš dio vrta a gdje susjedov. Tako je i našim životima bitno razmeđiti naše emocionalno osobno vlasništvo što pripada samo nama, od onoga što pripada nekom drugome. Takve granice ne vidimo golim okom ali ju itekako osjetimo kada netko nepozvan uđe u naš posjed. Onda kažemo da je naša granica narušena.

Ja ću se u svom primjeru fokusirati na roditeljske granice prema djeci – kada i u kojim situacijama je poželjno reći ”da”. A kada ”ne” kako bi uspostavili kontrolu nad svojim životom ali jednako tako i naučili djecu da i oni znaju postaviti zdrave granice u njihovim odnosima s drugima.

Navest ću primjer iz osobnog iskustva. Bili smo u gostima. Dok smo ja i Ivanka pričali, u sobu je ušla njezina kći tinejdžerica i pitala mamu što da obuće i da joj pospremi ormar jer su joj sve stvari razbacane u ormaru. Nada je trepnuvši ustala i odjurila u Ivinu sobu na drugom kraju kuće pronaći joj robu. ”Daj, dođeš molim te sa mnom u sobu? Možemo tamo nastaviti naš razgovor.” Znatiželjno sam odgovorila da može. Ušli smo u sobu a Nada je počela pretraživati prikladnu odjeću za kći i istovremeno slagati izgužvane majice koje je Iva samo nabacala dobacivši mi ”Vidiš ti s čim se ja moram baviti. Iva samo pobaca stvari i očekuje da joj ja spremam sobu i ormare. Grozna su ta današnja djeca, zar ne?”, priupitala me.

Nadi sam strpljivo objasnila o čemu se radi kada. Nikada nije čula za granice i kako si možemo olakšati život i učiniti ga puno ljepšim, skladnijim i sretnijim ako razumijemo i znamo primijeniti vještine postavljanja osobnih granica.

Što možete naučiti?

Normalno je da su roditelji u interakciji sa svojom djecom nastojeći im pomagati i to je OK. Međutim, granice se moraju znati postaviti. Odgoj naše djece zahtjeva dosta intervencija pa i onih neugodnih. Postoje vremena i situacije kada treba pomagati djeci. Situacije bez našeg direktnog uključivanja tj angažmana, ili situacije kada trebamo biti strogi, konzistentni i nastupati s autoritetom kao roditelj, ne prijatelj.

Pitanje je samo -da li je to nešto što činite ili ne činite s djecom, s namjerom, ili iz drugih razloga (npr. jer su to tako radili vaši roditelji, straha). Upamtite, roditeljstvo znači graditi zdrave temelje od malih nogu zato što pripremate vašu djecu za budućnost. Pripremate ih za samostalan i odgovoran život.

Iskreno, nisam ni ja prije više godina pojma imala što su granice. Naučila sam, a tehnike i vještine počela primjenjivati u svakodnevnom životu. Učila sam graditi zdrave granice i u odnosu s djecom, roditeljima, braćom, mužom, prijateljima itd. Nisam znala. Sada znam i dosta dobro ”plivam”.
Pomažem klijentima koji su ”zaglavili” negdje. Mnogi od njih su naučili upravljati vlastitim granicama, pa sada i oni svjedoče kako su razumijevanjem i učenjem postavljanja zdravih granica itekako unaprijedili kvalitetu svojih života. Također su indirektno i dugoročno unaprijedili i kvalitetu života svoje djece.

Naučili su kako se nositi i upravljati nekim od sljedećih izazova u postavljanju granica:

  • Kako da kažu NE ljudima koji se lako uvrijede ili kako da postave neka ograničenja na uvredljivo ponašanje tih drugih prema njima;
  • Kako da  kažu NE na neka njihova vlastita destruktivna ponašanja;
  • Kako da ČUJU i prihvate NE od drugih i pri tom uvaže njihove granice;
  • Kako da konačno preuzmu odgovornosti u svojim životima;
  • Da znaju izaći na kraj s osobama i situacijama kada drugi manipuliraju njima ili im kontroliraju živote;
  • Da budu pošteni i iskreni prema bliskim osobama i da ih ne povrijede;
  • Da nauče uhvatiti se u koštac s drugima te uspješno rješavaju konfliktne situacije na učinkovit način umjesto ”guranja pod tepih” ili odgađanja;
  • Da izađu iz kruga doživljaja da su nečije žrtve u životu;
  • Da se riješe ovisnosti i kompulzivna ponašanja

Gdje počinju a gdje završavaju granice roditelja s djecom?

Ako smo rekli da su granice poput međe na nečijem imanju koje definiraju osobu, tj. ako znamo gdje počinju a gdje završavaju granice neke osobe, onda znamo i što možemo ili ne možemo očekivati od nekoga. Kako u našim odnosima s partnerom, roditeljem, kolegama na poslu, tako i s djecom. Ni jedno dijete nije drukčije i mora znati gdje su mu granice i da zna preuzeti odgovornost za sve ono što čini ili ne čini.

Ako dijete odrasta u obitelji u kojoj je zbunjeno oko njegovih granica gdje počinju a gdje završavaju tj za što je odgovoran a za što nije, neće moći razviti osjećaj odgovornosti i samo-kontrole koje će mu omogućiti da odgovorno upravlja svojim životom. To znači da može razviti nezdrav stil života. Ako se ikadanađe u nekim oprečnim situacijama, da pokušava kontrolirati druge, jer je i sam van kontrole tj. ne zna zdravo upravljati sobom – svojim emocijama, ponašanjem, mislima – životom! Drugim riječima, takvim stilo života i ponašanja, osoba nesvjesno odbija preuzeti odgovornost za sebe.

Točno je da je odgoj djece jedan od najvećih izazova u roditeljstvu s kojima se nosimo u životu. Djeca se ne rađaju s granicama nego ih naprosto internaliziraju iz odnosa s vanjskim svijetom. Kako bismo naučili djecu tko su i koje su im odgovornosti, uloga roditelja trebala bi biti da nauči postaviti jasne i zdrave granice u odgoju.

Ako se znaju granice, i jasno su postavljene, onda će i dijete steći puno kvalitetnih osobina, primjerice

  • Dobro definiran smisao ”tko sam ja”;
  • Za što su odgovorni;
  • Da imaju mogućnost izbora;
  • Jasnoću i razumijevanje ”kako siješ, tako i žanješ” – zakon uzroka i posljedica.

Tri ključne uloge roditelja

Osobno na roditeljstvo gledam na više načina. Dok neki sebe vide kao policajca, prijatelja, Boga…ja na njega gledam s aspekta tri uloge:

Uloge staratelja tj. nekoga tko se brine o djetetu, pruža mu i omogućava sigurno i zdravo odrastanje, tko ga uči što je ispravno a što krivo. Kako biti odgovoran i što neodgovorno ponašanje nosi.
Uloge menadžera – kao i na poslu, roditelj treba voditi računa da su sve bitne stvari (zadatci, ciljevi) odrađene i napravljene kako treba tj. sukladno očekivanjima. Naučiti ih disciplini tako da uče iz grešaka. Tu opet dolazimo do granica i razvijanja smisla odgovornosti prema životu – prema sebi i drugima.
Uloge nepresušna izvora učenja, mudrosti, ljubavi i podrške

Roditelji su most djece s izvanjskim svijetom. U davanju i primanju djeca moraju naučiti kako da primaju i s odgovornošću koriste to što im je dano te postupno nauče kako da sami zadovoljavaju svoje potrebe bez uključenosti roditelja. Naravno, čitav proces ”začinjen” obiljem ljubavi i podrške.

Zato dragi roditelji, upoznajte, naučite postaviti i čuvati zdrave granice za vaše vlastito dobro. Psihologija granica, presudna je za sretan, uspješan i smislen život, jer nam pomaže da izgradimo život zasnovan na odgovornosti i povjerenju.

DOM & OBITELJZDRAVLJE & LIFESTYLE

error: Content is protected !!